5. siječnja 1992. Zločini srpske vojske – četnički masakri u župi Krković i selima šibenskog zaleđa

Na dan 5. siječnja 1992. godine u svom domu u Cicvarama, župa Krković (Šibenik), zaklana je Milka Cicvara (54). Zločin je počinjen u vrijeme dok su sela šibenskog zaleđa bila okupirana već mjesecima, izvan zone ratnog djelovanja, piše krković. com.

Zločinački plan ostvarenja Velike Srbije, koji je započeo danas u Srbiji rehabilitirani zločinac Draža Mihajlović još u II. svjetskom ratu, dobio je svoj konačni oblik 1991.-1995. godine, ovog puta na čelu s generalom JNA Ratkom Mladićem i pobunjenim hrvatskim Srbima, dijelu stanovnika ovog dijela Dalmacije.

Još u II. svjetskom ratu Hrvati svih sela vodičkog, šibenskog i skradinskog zaleđa bili su podvrgnuti četničkim pokoljima jedinica popa Đujića koji su bili sastavljeni od susjeda Srba iz obližnjih Đevrska, Kistanja, Knina, Golubića i drugih mjesta. Česti su bili upadi četnika i klanja, silovanja i otimanja imovine Hrvatima, pa i Srbima, ovog kraja.

Krković – stradanje hrvatskog sela

Kao i Čista Velika i sva mjesta u okolici, i susjedni Krković je bio napadnut od strane pobunjenih Srba i JNA. Kako je Krković okružen s više strana srpskim mjestima, zla

sudbina mu je bila neizbježna. Izvedena “balvan revolucija” nagovijestila je dolazak nepredvidivih zbivanja. Tako su se Hrvati Krkovića, kao i okolnih hrvatskih sela, od 18. kolovoza 1990. počeli naoružavati i držati noćne straže. Do prvog oružanog napada na Krković i okolicu došlo je 31. srpnja 1991, koji su izveli četnici iz Bratiškovaca i s Bribirske glavice minobacačima i topništvom.

Četničke postrojbe, koje su bila desna ruka jugoslavenske vojske JNA, napadale su

brojna naselja šibenskog zaleđa nastanjena Hrvatima, kako civilna naselja Skradina i Vodica, te sva naselja u njihovom zaleđu. Napadali su i obližnji Drniš i sva naselja u njihovu zaleđu, kao i sva naselja općina Promina i Ružić.

U znatnoj mjeri razorena su i uništena i okupirana mjesta

u skradinskom zaleđu: Sonković, Gračac, Vaćani, Kula Perković, Ždrapanj, Rupe, Laškovica, Ićevo i Plastovo,

u vodičkom zaleđu: Piramatovci, Bilostanovi, Krković, Lađevci, Žažvić, Cicvare, Međari, Čista Velika, Čista Mala i Dragišić,

U okupiranim je naseljima ostalo oko 870 građana hrvatske i nesrpske nacionalnosti uglavnom starijih, nemoćnih i bolesnih. Tu se hrvatsko stanovništvo konstantno proganja i maltretira.

Pobunjenici preostalo stanovništvo zlostavljaju, tuku, maltretiraju, uhićuju, zatvaraju i siluju, a stambene, gospodarske i vjerske objekte pljačkaju, ruše i miniraju. U okupiranoj općini Kijevo i okupiranom kninskom polju, u vremenu od okupacije do VRA Oluja, ubijena su 83 civila, veći broj civila je od premlaćivanja i propucavanja iz oružja ozlijeđen, više stotina civila je uhićeno i zatvoreno, više civilnih osoba silovano, a kuće, gospodarski, vjerski i drugi objekti su opljačkani, zapaljeni i minirani i u znatnoj mjeri uništeni.

Žrtve i stradanja Hrvata Šibenika i njegovog zaleđa bile su vrlo velike, a sam Šibenik je ponio epitet i ime grada-heroja kojo je odnio prvu veliku pobjedu nad JNA u “rujanskom ratu” 1991. godine.

 Popis civilnih žrtava župe Krković: