Ako ne znaš što je bilo... Hrvatska je u finalu SP-a! Nitko se ovome ni u najluđim snovima nije nadao
Hrvatska ima ogromno srce, a to nema baš nitko drugi
Da, da, živi smo. Ne damo se mi tako lako. Ako ne znaš što je bilo… Hrvatska je u finalu Svjetskog prvenstva. Tome se nitko ni u najluđim snovima nije nadao. Spavamo s medaljom, u Oslu ćemo nakon 2009., nakon 16 godina, igrati za zlato. Posljednje smo i svoje jedino svjetsko osvojili 2003. godine pobjedom protiv Njemačke u Portugalu.
Kakav je to pakao u Areni Zagreb bio. Kad mi pričaju, ne može takva atmosfera biti u Areni. Može, može i može s takvom atmosferom Hrvatska i ono što možda stvarno ne može. To je fantastično, to je dokaz da smo živi, da imamo dobrih rukometaša, da nam treba malo strpljenja i dobrih odluka da to ponovo pretvorimo u kontinuitet borbe za odličja.
Peti puta smo u finalu SP-a. Tri puta dosad smo gubili, dvaput od te Francuske koju smo pomeli u četvrtak navečer. Koliko je tu snage i energije bilo, strašno. Arena je obično nakon pet minuta prazna, a u četvrtak je bila puna još pola sata kasnije i pjevala s rukometom. Taj naš mali sport svi vole kada pobjeđuje, a zbog svega ‘što je bilo‘, nikad se to ne smije dogoditi. Svi su ushićeni, ali preslab je to izraz za ono što se dogodilo.
Kao fali nam srednji, kao nemamo obranu, kao fali nam šut s distance, kao roviti smo ako nam krenu agresivnom obranom, a napad zabije 11 komada s vanjskih pozicija, obrana primi samo 11 u poluvremenu, obrana koju nismo imali nigdje dosad, za što smo tvrdili da je naš najveći problem i bili se spremni posvađati oko toga. Ali, eto sve dođe tamo gdje treba. Igramo protiv agresivne obrane Francuske, krećemo se, čuda rade Karačić, Srna, Martinović, čudesno. Znate zašto sve to? Zato što ta Hrvatska ima ogromno srce, a to nema baš nitko drugi. Kako kaže dobri naš Domo iz Đakova ‘da ti srce ‘oće puknit‘!
I fino, igrat će finale za oproštaj s Hrvatskom. Ono što je sanjao, što smo svi sanjali, nadali se. Gori Hrvatska! Dobro je da su se probili do Arene kroz špalir navijača, da nisu zakasnili. To je ustvari bila najveća opasnost u četvrtak. Francuzi nisu imali šanse. Da daaa!
