Armada kakva dugo nije viđena: Pogledajte što su Amerikanci poslali pred Iran

Za vojnike američke mornarice napad na Iran sigurno ne dolazi kao iznenađenje; na njega se pripremaju mjesecima. Dragulj flote, USS Gerald R. Ford, sa svoja 337 metra najveći ikada izgrađeni ratni brod, mjesecima plovi svjetskim morima, a posada tjednima nije stupila na kopno.

Kao najmoderniji nosač zrakoplova američke mornarice, brod je početkom siječnja bio ključan za „Operaciju Absolute Resolve“, u kojoj su američke specijalne snage otele venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura iz njegove palače u Caracasu. Brod je ostao u Karibima sve dok američki predsjednik Donald Trump prije otprilike dva tjedna nije naredio posadi da isplovi izravno prema obali Irana.

Najveća operacija od invazije na Irak

Dolaskom broda Gerald R. Ford i pripadajuće udarne skupine nosača – dakle pratećih brodova – američka armada u Perzijskom zaljevu poprimila je povijesne razmjere: jedanaest velikih površinskih ratnih brodova (krstarice i razarači) te tri manja (fregate i korvete), uz još jedan nosač zrakoplova, USS Abraham Lincoln, s njegovom udarnom skupinom. Prema washingtonskom think tanku CSIS (Center for Strategic International Studies), samo ova dva nosača zrakoplova udomljuju oko 120 borbenih zrakoplova, uključujući najmanje 30 modela F-35.

Riječ je o najvećem mornaričkom angažmanu SAD-a na Bliskom istoku od invazije na Irak 2003. godine, kada je američka vojska upala s gotovo 200.000 vojnika i ostala u zemlji do 2011. godine. Prema podacima CSIS-a, više od trećine svih američkih mornaričkih brodova koji trenutno nisu na remontu ili popravku, nalazi se u operaciji pred obalom Irana. Uz to, dodatni borbeni zrakoplovi upravo se u velikom stilu premještaju u američke baze na Bliskom istoku i u Europi.

Ovaj je kontingent znatno veći nego onaj u lipnju 2025., kada su Sjedinjene Američke Države posljednji put bombardirale nekoliko podzemnih nuklearnih postrojenja u Iranu. Što će, dakle, ova armada moći učiniti?

Samo ‘ograničeni udari’ protiv Irana

Prema izvješću CSIS-a, Sjedinjene Države bi s trenutnim snagama doduše bile u stanju ispaliti „50 do 100 krstarećih projektila Tomahawk i drugih raketa dugog dometa“ na ciljeve u Iranu, primjerice na objekte Revolucionarne garde ili ponovno na nuklearna postrojenja.

No, to ne bi bilo više od „ograničenih udara“, a vatrena moć vjerojatno ne bi bila dovoljna da se iznudi promjena režima. Također, isključena je i kopnena ofenziva, jer na licu mjesta nema transportnih brodova koji bi mogli udomiti kopnene trupe ili specijalne postrojbe.

U konačnici, zaključuje se u analizi, zbog snage Irana i dalje nije prikupljeno „dovoljno snaga za višetjednu, kontinuiranu ofenzivu“. Za to bi bila potrebna dodatna logistička potpora, što bi moglo potrajati tjednima.