BITKA ZA KOMLETINCE: 34 godine od jedne od najtežih borbi nakon pada Vukovara
Padom Vukovara i pregrupiranjem velikih neprijateljskih snaga u studenome 1991., agresor je pokrenuo nova osvajanja na širem području vinkovačkog kraja. Jedan od ključnih smjerova napredovanja bio je prema Komletincima, selu čiji je položaj omogućavao snažan udar na južno krilo obrane Vinkovaca.
Tri dana pakla: „Nije se moglo disati“
Dana 2. i 3. prosinca 1991. neprijateljska topnička priprema dosegnula je nezapamćenu žestinu. Stanovnici i branitelji opisivali su da je granatiranje bilo toliko intenzivno da je „bilo nemoguće disati“. Svaki položaj, svako mjesto i svaki put bio je izravno izložen udarima. Agresor je očekivao kako će se hrvatske snage povući pod tolikim pritiskom – no nije očekivao da će naići na postrojbu koja se nije pomaknula ni koraka.
4. prosinca: gusta magla i napad na tri pravca
Četvrtog prosinca pala je gusta magla koja je vidljivost smanjila na svega nekoliko metara. Upravo pod tim okolnostima neprijatelj je krenuo u snažan napad na tri pravca:
- glavni smjer Njemci – Komletinci,
- lijevi smjer uz rijeku Bosut,
- desni smjer ispod groblja.
Hrvatski su branitelji u prvim satima borbe pretrpjeli teške gubitke. U samo nekoliko minuta poginulo je devet branitelja, dok su trojica teško ranjena.
Raspored snaga i prvi protunapad
Na lijevom krilu položaje je držala borbena grupa sastavljena od borbene satnije i dijelova 2. bojne 109. brigade, dok je na desnom krilu djelovala bjelovarska 105. brigada HV-a. Neprijatelj je napredovao kombiniranim topničko-pješačkim napadima, uspio pritisnuti i djelomično zauzeti prve rovove, ali Komletince nije uspio probiti. Došao je tek do ulaza u selo, na cesti Komletinci – Njemci, gdje su položaj držali hrvatski tenkovi.
Jedna bojna uvijek je bila u pripravnosti kako bi intervenirala po potrebi. Kada je postalo jasno da je glavni udar usmjeren na ulaz u Komletince, u taj je sektor odmah prebačena pričuvna bojna koja se nalazila nekoliko kilometara u pozadini.
Dvije pješačke satnije i jedna tenkovska satnija izvršile su protunapad na dva smjera, uspjevši povratiti izgubljene položaje i nanijeti neprijatelju značajne gubitke. Tijekom dana hrvatske su snage nastavile aktivni protunapad kako bi povratile svu opremu i svaki zauzeti rov. Linija bojišnice potom se stabilizirala.
Pet puta brojniji agresor nije probio obranu
Na smjerovima prema Privlaci, Otoku i Komletincima sudjelovale su neprijateljske 36. i 51. motorizirana brigada, 252. oklopna brigada, 16. mješoviti artiljerijski puk te valjevska motorizirana brigada. Odnos snaga bio je izrazito nepovoljan – 5:1 u korist agresora. Unatoč tome, hrvatski su branitelji uspjeli odbaciti neprijateljske snage i zaustaviti daljnje prodore prema Vinkovcima, dajući novi moral i ohrabrenje nakon tragičnog pada Vukovara.
Poginuli branitelji 105. brigade
U obrani Komletinaca poginuli su pripadnici 105. brigade HV-a:
Igor Čorić, Ivan Dikšić, Josip Grahovac, Stevica Ivanović, Draško Pavić, Josip Sermek, Momčilo Vukašinović i Sebastijan Župarić.
Njihova žrtva i hrabrost trajno ostaju među najsnažnijim simbolima obrane hrvatskog istoka.
Sjećanje na hrabrost koja je zaustavila napredovanje agresora
Obilježavanje 34. obljetnice Bitke za Komletince nije samo prisjećanje na jedan od ključnih trenutaka obrane Vinkovaca i cijelog istočnog bojišta. To je i prilika da se oda priznanje svima koji su dali svoj život, svoje zdravlje i svoje dane u izgradnju slobodne i samostalne Hrvatske.
Bitka za Komletince ostaje simbol nadljudske snage, nepokolebljive hrabrosti i vjere u pobjedu – unatoč svim izgledima.
