BITKE BEZ BOJA

Nisu govorili: Ne mogu i neću!
Koračali su kroz pakao rata.
Pogledom bi poželjeli sreću
poljubivši krunicu oko vrata!

Nisu ih mazila ljeta ni zime,
proljetni mrazevi ni jesenje kiše,
a mnogim sad samo ime
na hladnom mramoru piše.

Nisu ti ništa ostali dužni
napaćena domovino moja,
odavali su ih pogledi tužni,
izgubljene bitke bez boja!

Sjetit ćeš se, al’ bit će kasno,
jer njih nećeš imat više,
tek tada bit će ti jasno
čije ime na mramoru piše!!!

Velimir Velo Raspudić