Bitke za vojarne – bez njih ne bi bilo ‘Oluje’

"Napad na vojarne može se nazvati i bitkom za Hrvatsku.  U njoj je bilo mnogo lokalnih improvizacija i nesnalaženja viših zapovjedničkih razina, no općenito nije bila uspješna. Vođena je na velikom dijelu teritorija pravom se smatra strategijskom operacijom ključnom u stvaranju države. Glavno oružje kojim su opremljene hrvatske oružane snage zarobljena je tijekom 1991. Rat za vojarne završio je sporazumnim povlačenjem JNA iz Hrvatske kad je vraćen i dio oružja Tim oružjem i opremom provedena je 1995. „Oluja”, koja je bez pribavljenog  oružja ne bi bila moguća. “, istaknuo je lani ugledni hrvatski povjesničar Davor Marijan u razgovoru za  Večernji list .

Bitka za Vukovar bila je dio obrane Hrvatske i ne može se izdvojeno promatrati

Svojom znanstvenom studijom o političkim i vojnim događajima u Domovinskom ratu, koja čini glavni dio objavljene dvojezične knjige „Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, 1991. – 1995.“, dr. sc. sc. Marijan iznova je potvrdio da je specijalac za ratove 1990-ih, ali i specijalac za rušenje mitova povezan s tim ratovima.

„Bitka za Vukovar bila je dio obrane Hrvatske i ne može se izdvojeno promatrati. Hrvatska strategijska obrana izdržala je, uz gubitke, na nekim dijelovima teritorija (primjerice Vukovara i područje oko Dubrovnika), ali i pomake na drugima (zapadna Slavonija)”, naglasio je dr. sc. Marijan.

Samo Bjelovar i Varaždin Hrvati opskrbili s više od 140 tenkova

U ljeto 1991. hrvatske su snage imale kroničan nedostatak opreme. Procjene govore o tenkovskoj snazi ​​od  jadnih  15 tenkova (glavnina iz 2. svjetskog rata: američki Shermani i sovjetski tenkovi T-34), protiv skoro 2000 tenkova JNA. Zarobljavanje vojarni popunilo je inventar HV-a vrijednom opremom. Samo Bjelovar i Varaždin Hrvati su opskrbili s više od 140 tenkova, odnosno oko 7% ukupne tenkovske snage JNA, što je nagrizlo inače veliku prednost JNA.

Godine 1991. Hrvatska proglašava neovisnost od federalne i komunističke Jugoslavije što je ubrzalo već ionako zategnute odnose između Hrvatske i velikosrpskih ambicija iz Beograda te komunističke JNA.

Stvari su se ubrzale i događaji u Sloveniji gdje se komunistička vojska JNA kratkotrajno sukobila sa slovenskim obrambenim snagama, kao i eskalacija sukoba i pobuna hrvatskih Srba od istočne Slavonije do Dalmacije. Hrvatske snage, tek u razvoju i formiranju, uz pomoć Narodne zaštite blokirale su vojne jugoslavenske vojske kako ne bi mogle neometano izaći u neokupirani dio Hrvatske. To im je bila namjera, kao i predati taj teritorij u ruke pobunjenih Srba koji su već okupirali više od 30% hrvatskog teritorija uz pomoć JNA. Veliki problem komunističke JNA bila su masovna dezerterstva ne-Srba kao i pojedinih Srba koji nisu htjeli ići u rat za velikosrpske imperijalne ciljeve.

Borbe za vojarne u rujnu 1991. godine

Glavnina napada na vojarne odigrala se od 14. do 19. rujna 1991. U tih šest dana 36 vojarni i skladišta i 26 drugih vojnih lokacija bile su zarobljene ili su se predale. 22. rujna predala se vojarna sa posadom u Varaždinu, a 27. rujna, pokrenut je plan Bilogora, koji je završio zarobljavanjem bjelovarske i koprivničke vojarne.

Neka skladišta oružja bila su bombardirana sa strane zračnih snaga JNA nakon pada, ali su lokalno organizirane hrvatske jedinice Narodne zaštite bile vrlo učinkovite i brže u prebacivanju najvrjednije opreme na druge lokacije. Barem pet vojarni bilo je tako bombardirano.

Zarobljavanje tenkovskog korpusa JNA u Varaždinu i Bjelovaru

Uz Zagreb, vojarna Varaždin bila je najveća u Hrvatskoj – sjedište 32. Korpusa JNA. Vojarna je blokirana u noći 13 na 14. rujna, te joj je odsječena struja, voda i zalihe. Borbe su počele 15. rujna bombardiranjem zrakoplova JNA na uzletište Varaždin. Kako se stanje pogoršalo, sve je više vojnika dezertiralo iz vojske i došlo je do sukoba unutar same vojske. Nakon toga su tenkovi i topništvo iz vojarni upućeni gađati civilne mete te su mnoge kuće uništene i počele su opće borbe.

Nakon tjedan dana sporadičnih borbi, a da poštedi svoje ljude, zapovjednik vojne general Vladimir Trifunović predao je vojarnu 22. rujna. Ironično, to mu je zaradilo prijezir sa obje strane. Hrvatska ga je osudila u odsutnosti na 15 godina zatvora radi uništenja grada, dok ga je Srbija osudila na 11 godina radi izdaje. Dobitak iz vojarne bio je impresivan: 74 tenkova T-55, 88 oklopnjaka, 36 samohodnih PZO topova, 24 protutenkovskih topova 100 mm, 72 minobacača od 120 mm i druga teška oprema bili su zarobljeni. Tijekom borbe poginulo je 6 ljudi (3 civila, 2 vojnika JNA i 1 hrvatski vojnik) i 37 je ranjeno.

Milan Tepić odbio predati jedno izolirano skladište

Bjelovarska vojarna „Božidar Adžija” na Vojnoviću u samom gradu i objekti JNA u okolici Bjelovara bili su blokirani i napadnuti sa strane hrvatskih snaga. Vojarna je bila dom 265. oklopno-mehanizirane brigade i bila je zarobljena 29. rujna kao dio operacije Bilogora. Jedan od časnika JNA, major Milan Tepić, odbio je predati jedno izolirano skladište (Barutana u šumi Bedenik oko 5 km od središta Bjelovara). Nakon kraće borbe Tepić je naredio vojnicima da se predaju, a sam je ostao u skladištu. Prilikom ulaska hrvatskih snaga u objekt, 29. rujna u 10 sati i 17 minuta, aktivirao je eksploziv i uništio dio skladišta, u kojem se nalazilo 170 tona eksplozivnih sredstava. U eksploziji je naravno i sam poginuo, kao i 11 hrvatskih vojnika. Zarobljavanje ostalih skladišta bio je veliki uspjeh za hrvatske snage, jer je zarobljena oprema uključila 78 tenkova T-55 i 80 oklopnjaka

Posljedica rujanskog preuzimanja vojarni – preokret tijeka rata za slobodu

U vrijeme početka rata, hrvatske su snage imale kroničan nedostatak opreme. Procjene govore o tenkovskoj snazi ​​od jadnih 15 tenkova (glavnina iz 2. svjetskog rata: američki Shermani i sovjetski tenkovi T-34), protiv skoro 2000 tenkova JNA. Zarobljavanje vojarni popunilo je inventar HV-a vrijednom opremom. Samo Bjelovar i Varaždin su Hrvati opskrbili s više od 140 tenkova, odnosno oko 7% ukupne tenkovske snage JNA, što je nagrizlo inače veliku prednost JNA.

Nakon toga, Hrvatska je uspjela oblikovati svoju prvu tenkovsku bojnu od tenkova T-55 u listopadu, odlično ostvarenje za razdoblje od samo par tjedana.

Zarobljeni tenkovi, topništvo i protutenkovsko naoružanje pomogli su zaustaviti daljnje napade JNA u Hrvatskoj.