Bivši NATO-ov general otkrio je li Europa izložena nuklearnoj opasnosti: Jedan potez Irana može sve promijeniti

Na Zagreb security forumu kojeg organiziraju Instituta za istraživanje hibridnih sukoba, Zaklada Sveti Juraj i Sveučilište obrane i sigurnosti "Dr. Franjo Tuđman" sudjelovao je i umirovljeni general Paul Hurmuz koji je godinama bio u obavještajnim strukturama NATO-a. Među ostalim, bio je zamjenik direktora za obavještajne poslove u NATO-ovom sjedištu u Bruxsellesu.  Pitali smo ga kako ocjenjuje trenutnu nuklearnu prijetnju u svijetu, nakon što je novi glavni tajnik NATO-a nedavno izjavio kako ju uopće ne vidi.

“Nuklearna prijetnja uvijek postoji. Nikada ne možemo biti sigurni, no ne možemo ju ignorirati. Crvena svjetla su upaljena, ali ih moramo razumjeti. Moramo provoditi ono što su SAD i Rusija nekoć nazivale upravljanje eskalacijom. To nije samo igra u kojoj se baca novčić i gleda što će se dogoditi, već je do proces donošenja odluka i pripravnosti”, kazao nam je uvodno Hurmuz.

Koliko je nuklearnog oružja u EU?

“Što se tiče nuklearne prisutnosti, NATO u EU ima samo taktičko oružje, manje od 100 nevođenih bombi koje su raspoređene u više europskih zemalja. Rusija pak ima više od dvije tisuće komada taktičkog oružja svih oblika i vrsta. Kada je Sovjetski Savez nestao SAD je napravio džentlmenski potez i povukao 90 posto svog nuklearnog naoružanja iz Europe. Pretpostavili su da će Rusija to napraviti, no nije.

Živimo u složenom ratu. Najnovija izvješća pokazuju da se u idućih deset godina SAD mora suočiti s dvije bliske prijetnje – Kinom i Rusijom. Kina je razvija svoj arsenal i za deset godina će imati oko 1.500 bojevih glava.

Znači ozbiljna su vremena i moramo promišljati kako da izbjegnemo eskalaciju, nesreće i incidente”, upozorava ovaj obavještajni stručnjak.

Koliko je velika nuklearna prijetnja?

Kako na skali od jedan do deset ocjenjujete današnju nuklearnu prijetnju?

– Za Europu ne mogu iznijeti konkretan broj. Situacija je vrlo fluidna. Ovo ljeto smo vidjeli da je ratove jako lako pokrenuti i vrlo teško zaustaviti. Sve ovisi o situaciji. Vidjeli smo to lani s revoltom grupe Wagner. 

Jedan od glavnih ciljeva SAD nakon raspada Sovjetskog saveza bilo je da se osiguraju sve bojeve nuklearne glave.

Danas je to puno složenije. Imamo primjerice Iran koji u dva do tri tjedna može napraviti nuklearnu bombu ako to odluči. Imaju za to kapacitete. No odluku još nisu donijeli, ali ako gledamo razvoj događaja na Bliskom istoku i ako Iran odluči napraviti nuklearnu bombu to će pokrenuti novu utrku u naoružanju globalno. Više zemalja željet će se naoružati nuklearnim oružjem što će uz rat na Bliskom istoku, u Ukrajini i tenzije na Tajvan zahtijevati pristup kojim ćemo osigurati da ne krenemo prema Trećem svjetskom ratu”, zaključio je.