Bojan Bogdanović završio košarkašku karijeru
Bojan Bogdanović u svojoj 37. godini zaključuje svoju karijeru. Objavio je to mostarski košarkaš i dugogodišnji hrvatski reprezentativac na svom Instagram profilu.
Bogdanović je karijeru započeo u Zrinjskom iz Mostara da bi 2005. preselio u Real Madrid. Tamo se zadržao do 2009. godine kada se vratio u Cibonu s kojom je 2010. upisao težak poraz sa zvukom sirene. Tada je Dušan Kecman s koša na koš zabio za pobjedu Partizana.
Iz Cibone je otišao put Fenerbahčea gdje je igrao do 2014. kada se preselio u NBA. Tamo je krenuo u Brooklyn Netsima iz kojih se kratko preselio u Washington Wizardsima. Uslijedila je uspješna epizoda u Indiana Pacersima s kojima se skoro srušio velikog LeBron Jamesa u Cleveland Cavaliersima. Dobar trag je ostavio i u Utah Jazzu te Detroit Pistonsima.
Karijeru je službeno završio u New York Knicksima s kojima je odigrao samo četiri utakmice prije ozljede.
Bogdanović je na Staru godinu 2022. postao rekorder po broju poena koje je zabio jedan hrvatski košarkaš u NBA ligi.
“Ponekad u životu ne biraš trenutak. On izabere tebe.
Nakon 14 mjeseci borbe s ozljedom stopala, dvije operacije i bezbroj pokušaja da se vratim na teren, došlo je vrijeme da zatvorim jedno poglavlje.
Nakon više od dva desetljeća provedenih na parketu, stigao je trenutak da se oprostim od košarke. Ne samo kao sporta, već i dijela sebe.
Teško je u nekoliko rečenica opisati se što mi je košarka dala. Oblikovala me kao sportaša, ali još više kao čovjeka.
Od djetinjstva u Mostaru, prvih koraka kroz nogomet i vaterpolo, ovaj put bio je sve osim običan.
Imao sam privilegiju igrati za klubove koji su ostavili trag u europskoj i NBA košarci. Od Mostara i Zrinjskog, preko Real Madrida i Murcije, pa do Cibone i Fenerbahcea, svaki dres nosio sam s ponosom.
NBA etapa donijela je novu razinu izazova i iskustva. Nosio sam boje Brooklyn Netsa, Washington Wizardsa, Indiana Pacersa, Utah Jazza, Detroit Pistonsa i New York Knicksa. Svaka stanica ostavila je trag. Svaki dres imao je svoju težinu.
Jusup je uspješan, ali može funkcionirati samo pod jednim uvjetom. A koji bi to direktor pristao biti marioneta?
Iznad svega bio je hrvatski grb na prsima.
Reprezentacija nije bila samo dužnost. Bila je čast, emocija i identitet.
Nositi boje Lijepe Naše, od kadetskih dana do seniorske razine, bila je najveća odgovornost, ali i najveći ponos.
Hvala trenerima, suigračima, liječnicima, navijačima, svim klubovima i svima koji su na bilo koji način bili dio mog puta.
Posebno hvala mojoj obitelji. Vi ste bili temelj u svakom usponu i svakoj sumnji.
Zatvaram jedno poglavlje, ali ljubav prema igri ostaje.
Nisam stigao do kraja. Stigao sam do druge strane početka…”
Izvor:sportklub/Foto: Guliver
