Branitelji EmiluTedeschiju; gdje si bio 91., kako si zaradio prvi milijun eura?…Na koji si način u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata stekao enormno bogatstvo?

Ili, kako je u ovom konkretnom slučaju jedan Tedeschi u vrijeme rata zgrnuo toliko bogatstvo, a da nije (da se malo našalimo) nikada dobio ni kaznu za nedopušteno parkiranje jedne od brojnih svojih „mečki“?...

Jedan od najvećih i „najomiljenijih“ hrvatskih gospodarstvenika, čelni čovjek  Atlantic Grupe Emil Tedeschi, bez srama obavlja nuždu po svima i svakome. Ima milijarde, pa misli da mu je sve dopušteno…

Tako je ovih dana uz ostalo izjavio  (Večernji list, 13. 9. 2019.) da je „blagoslov što mladi ljudi danas  mogu studirati u Heidelbergu, Amsterdamu… Pa to je genijalno. Isto tako da Europljani dođu kod nas. No mi kad vidimo crnca, mi ga želimo linčovati u Splitu.  Kad čujemo da netko govori srpski, mi ga bacimo u more.  Kad vidimo Azijca pred Markovom crkvom, mi se još uvijek smijemo i pokazujemo prstom. Nama je to čudno. Mi smo duboko zatvoreni u sebe, a jedina šansa nam je da se povežemo sa svijetom“ – rekao je i da je krajnje vrijeme  da si odgovorimo što je bilo 1941., a što 1945.

Također je izjavio da je lanjski poduzetnik godine Silvio Kutić poručio da „jako slavimo sportaše, ali kada bismo tako slavili naše poduzetnike, znanstvenike, matematičare, fizičare, onda bi naše društvo bilo puno bolje“, a da je Berislav Horvat naglasio da se poduzetnike treba učiniti zvijezdama u društvu, uzimajući za primjer Estoniju.

Tedeschi se dotaknuo i gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića, za kojeg je kazao da je sramota što ima počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu, da imamo cirkus od grada, da nemamo riješeno smeće, itd. i  tako redom.

Dakle, prvi čovjek Atlantic Grupe tim nekim svojim izjavama potiče klevetu i mržnju. Hoće li se time pozabaviti i DORH?

Nu, kad je ovaj milijarder u pitanju, prvo bi trebao odgovoriti: na koji je način u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata stekao enormno bogatstvo (prodajom žvakača?), odnosno kako je i na koji  način zaradio prvi milijun eura, dok se ginulo za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu?

Kaže da bi trebali odgovoriti – što je bilo 1941., a što 1945.? Ok. Ali, što je bilo 1991.? Naime, ovaj čovjek je rođen 1967., i nema veze s II. svjetskim ratom, ali  kako to da ne pita što se dogodilo u vrijeme kad je imao dosta godina da stane u prve redove za slobodu, u borbi protiv velikosrpske agresije? Gdje je bio i što je radio 1991.?

Lijepo je što nam dijeli lekcije o školovanju mladih u inozemstvu, ali koliko ljudi koji nisu otuđivali, koji se nisu borili za vlasništvom firmi i osobno bogatstvo, odnosno hrvatski branitelji i stradalnici, ili bolje rečeno njihova djeca mogu danas otići na najprestižnije školske ustanove u svijetu, kad većina od njih jedva sastavlja kraj s krajem?

Relativno su mnogi hrvatski branitelji pokušali otvoriti neki biznis (zadrugu ili neku pečenjaru), ali većina ih je već prvih godina propala, a neki su zbog dugova završili i u zatvoru. Osim toga, ne znamo je li ovom uspješnom hrvatskom poduzetniku ostalo u sjećanju što je učinio hrvatski branitelj – poduzetnik Dragan P. tijekom 2006.? Pred očima supruge, sestre, policije i novinara u osobnom automobilu, nedaleko Udruge branitelja liječenih od PTSP-a u zagrebačkom Prečkom, – zapalio se i umro, jer nije mogao namiriti porezni dug za svoju propalu firmu od 12.000 kuna! Draganova sestra, kad je vidjela kako joj brat gori, dotrčala je do njega i viknula: „Izgubila sam muža, zar moram i tebe!“. Nažalost, izgubila je i njega.

Sad se postavlja pitanje, kako to neki poput Tedeschija nikada nisu imali ni sličnih problema s porezima, moralom, dobivanja svega i svačega, a neki, osobito hrvatski branitelji, čak se moraju i ubijati jer nemaju odakle namiriti dug (koliko npr. neki tajkun potroši na večeru)?

Ima i među hrvatskim braniteljima sposobnih ljudi, ali očito ima i sposobnijih koji su rat pratili u nekom podrumu ili pak prodajući žvakače, kako je jednom i sam ovaj tajkun izjavio kad su ga pitali-odakle mu toliko bogatstvo.

Pojedini hrvatski sportaši su 1991. proslavljali Hrvatsku diljem svijeta, a gdje je tada bio Tedeschi i njemu slični da i oni nisu činili isto, pa danas ne bi bili ljubomorni na razne ivaniševiće i njemu slične.

Ili, kako je u ovom konkretnom slučaju jedan Tedeschi u vrijeme rata zgrnuo toliko bogatstvo, a da nije (da se malo našalimo) nikada dobio ni kaznu za nedopušteno parkiranje jedne od brojnih svojih „mečki“?

Možda bi uz ostale (nikad se ne zna) na ovo pitanje znao odgovoriti i kandidat za predsjednika Republike Zoran Milanović?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti