BRANITELJSKI POZDRAV POSTAO PREKRŠAJ – JE LI TO DRŽAVA ZA KOJU SE GINULO

ZNA SE… Laži, obmane, opsjene i prevare – kako je „ukraden“ ZDS?

U javnom prostoru Republike Hrvatske već godinama traje tiha, ali sustavna bitka oko jedne kratke, ali snažne krilatice – „Za dom spremni“. Dok jedni tvrde da je riječ o povijesno kompromitiranom pozdravu, drugi ga brane kao simbol Domovinskog rata i otpora agresiji. No, iza te rasprave sve češće se postavlja pitanje: tko određuje pravila, po kojim kriterijima i zašto su kazne – selektivne?

Što je zapravo ZDS?

Pozdrav „Za dom spremni“ koristile su postrojbe Hrvatske obrambene snage (HOS) tijekom Domovinskog rata. Amblem HOS-a bio je registriran i legalno korišten početkom 1990-ih, u vrijeme kada su te postrojbe sudjelovale u obrani Hrvatske.

Istodobno, povijesna činjenica jest da je isti pozdrav korišten i u razdoblju Nezavisna Država Hrvatska, što je danas temelj pravnih i političkih prijepora.

Upravo tu nastaje problem, je li riječ o istom značenju?  Može li se kontekst iz 1941. automatski preslikati na 1991.?  I tko to tumači?

Tko sudi i po kojem kriteriju?

U praksi, prekršajni sudovi – uključujući Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske – u više su presuda zauzeli stav da javno korištenje ZDS-a može predstavljati prekršaj protiv javnog reda i mira.

Istodobno, politički vrh države, predvođen premijerom Andrej Plenković, zauzima stav da je riječ o pozdravu koji nema mjesta u suvremenom javnom prostoru.

No javnost postavlja pitanje – je li praksa dosljedna?

Postoji li “cjenik” za domoljublje?

U javnom diskursu često se čuje tvrdnja da sankcije nisu jednako raspoređene.
Dok se za ZDS izriču novčane kazne, drugi simboli i povici – koji pripadaju drugim ideološkim kontekstima – rjeđe završavaju u sudskim presudama.

Kritičari tvrde da se primjenjuje selektivni kriteriji. Ako povik dolazi iz domoljubnog, ratnog konteksta – kažnjava se. Ako dolazi iz nekog drugog povijesnog ideološkog spektra – prešutno se tolerira.

Je li to percepcija ili statistička činjenica?
To je pitanje koje zaslužuje transparentnu analizu – a ne političku etiketu.

“Dvostruka igra” – politički pragmatizam ili dosljedna politika?

Pojedini analitičari smatraju da vlast balansira između međunarodnih očekivanja (posebno unutar EU okvira) i unutarnjeg biračkog tijela.
U tom kontekstu, pozdrav ZDS postaje politički simbol – a ne samo povijesno pitanje.

Kritičari tvrde da se time briše doprinos dijela branitelja koji su pod tim znakom sudjelovali u obrani zemlje.
S druge strane, zagovornici zabrane tvrde da država mora jasno distancirati suvremeni identitet od totalitarnih nasljeđa.

Koliko nas košta ideološki sukob?

Ne samo u novcu kroz sudske kazne, nego i u društvenim podjelama.

Pitanje koje ostaje otvoreno:
Može li država jasno, zakonski i nedvosmisleno definirati granicu – bez selektivne primjene?
I može li se rasprava voditi argumentima, a ne etiketama?

Tema ZDS-a nije samo pitanje tri riječi.
To je pitanje povijesti, konteksta, pravne dosljednosti, i odnosa države prema vlastitom Domovinskom ratu.

Ako postoje jasna pravila – neka vrijede za sve.
Ako postoje kazne – neka budu jednako primjenjive.

Jer bez jednakosti pred zakonom, svaka rasprava o domoljublju pretvara se u političku arenu.