Brutalna Dalija Orešković: 'Plenkovićeva paranoja postaje ozbiljan problem'; Je li moguće da je premijer sve znao?

Šansa da Plenković nije znao za sustav plinskog biznisa i transakcije putem kojih je Ina oštećena za jednu ili dvije milijarde kuna za Daliju Orešković su, kaže, gotovo nepostojeće

Ivo Sanader u srijedu je oslobođen optužbe trećom po redu prvostupanjskom nepravomoćnom presudom u "aferi Hypo". Prve dvije presude bile su osuđujuće, dok je ova treća oslobađajuća.

Tako niti nakon suđenja koje traje gotovo 12 godina u Hrvatskoj nema osuđenih za ratno profiterstvo, a Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije ostaje tek slovo na papiru.

Sanaderovi odvjetnici su, očekivano, zadovoljni. Kažu da su argumenti ove nepravomoćne presude toliko jaki da "neće biti oboreni u drugostupanjskoj odluci".

"Korupcija je na primjeru Ive Sanadera mahom dobila zeleno svjetlo jer je sustav demonstrirao da je propusan i da teška koruptivna djela imaju veće šanse da budu oslobođena svake krivnje i odgovornosti. Spora pravda nije pravda. A u dijelu gdje kazneno dijelo nije defninirano kao ratno profiterstvo, može se zaključiti da odredba nije predvidjela slučaj kakav je napravio Ivo Sanader."

Na oslobađajuću presudu Sanadera, kaže Orešković, treba gledati kao veliko upozorenje "da će i svi drugi počinitelji teških korupcijskih kaznenih djela vjerojatno biti oslobođeni jer neki dokaz ili detalj nije prikupljen na ispravan način ili neki uvjet neće biti zadovoljen":

Odluka švicarskog suda u slučaju Ina-Mol dobra i za Sanadera

"To je naša najveća nacionalna sramota. Trebamo se zapitati tko je pisao takve zakone pa ćemo doći do zaključka da su to uglavnom bili pripadnici iste one stranke čiji se članovi nalaze na optuženičkim klupama", kaže Orešković.

Poklopilo se nekako u isto vrijeme, točnije, dan nakon ove vijesti, da je švicarski sud odbio zahtjev za revizijom u slučaju Ina-Mol odnosno, dao je negativan odgovor na zahtjev Hrvatske za revizijom arbitražnog pravorijeka iz 2016., koji je donio Arbitražni sud UN-a.

Zahtjev za revizijom tog pravorijeka Hrvatska je podnijela u veljači ove godine, temeljem Presude Vrhovnog suda, koji je time opravomoćio presudu Županijskog suda u Zagrebu - kojom su Ivo Sanader i Zsolt Tamas Hernadi bili proglašeni krivima zbog kaznenih djela primanja odnosno davanja mita.

U odluci UNCITRAL-a iz 2016., međutim, bilo je navedeno da nije moguće utvrditi korupciju tijekom stjecanja prava na upravljanje Inom. Složio se s time i švicarski sud, ocjenjujući da iskaz svjedoka Roberta Ježića nije vjerodostojan.

Tako ispada da jedino hrvatski sudovi smatraju Ježića pouzdanim svjedokom na čijem se iskazu može temeljiti sudska odluka.

Hrvatska bi mogla osporiti ugovor o prijenosu upravljačkih prava?

Najveći je problem što ne znamo kojim argumentima je Hrvatska "zastupala" svoje tvrdnje i interese", kaže Orešković.

"Problem je što je Ježić pred hrvatskim sudovima rekao nešto, a pred europskim sudovima nešto drugo. To je problem. Problem je što Hrvatska nije posegnula za tim da od Ježića naplati onih 5 milijuna eura, i da Mađarska Hrvatskoj izruči Hernadija i što pravomoćna presuda hrvatskih sudova kontrira presudi jedne međunarodne arbitraže", pojašnjava, ali dodaje:

"Hrvatska bi na temelju odluka vlastitih sudova mogla osporiti ugovor o prijenosu upravljačkih prava. I onda će se postaviti pitanje u kakvom će odnosu biti sve te međunarodne presude."

Ta izjava je, kaže Orešković, puka fraza koja može biti i neka nova korupcija u nastajanju. "Jer, pregovori između Hrvatske i Mađarske strane nisu transparentni. Mađarska strana ima ugovor o prijenosu upravljačkih prava koji im Inu daje praktički u cjelini, a Vlada ima presudu hrvatskih sudova putem koje bi mogla tražiti da se taj ugovor poništi", kaže.

Orešković smatra da se Vladi ne bi smjelo pustiti da "ispod stola s Mađarima trguje i pregovara": "Nego se postavlja pitanje hoće li Vlada posegnuti za time da krene u poništenje tog ugovora na temelju pravomoćne presude hrvatskih sudova? ili nešto je kazneno djelo ili nije. Hrvatska kaže da je, međunarodni sud da nije. Postupak hrvatskih sudova je bio javan i transprantan, a ovaj drugi postupak javnosti nije poznat", kaže Orešković.

Unutarnji neprijatelj

Za mnoge razočaravajuća presuda u slučaju "afera Hypo" ipak nije uspjela baciti sjenu na aktualnu "aferu s plinskim biznisom i slučajem Škugor". Premijer Plenković izjavio je da je Vladi u interesu borba protiv korupcije i da svi, koji su sudjelovali u počinjenju ovog kaznenog djela, odgovaraju.

"To da se Andrej Plenković i HDZ bore protiv korupcije zvuči kao vic koji nije smiješan", kaže Orešković. "Problem je u tome što ta korupcija sustavno uništava sve hrvatske građane. Niti to što je premijer toliko paranoičan nije više smiješno. Postaje ozbiljan problem", dodaje, referirajući se na nedavne premijerove optužbe da je oporba u Hrvatskoj pod utjecajem, između ostalog, "vanjskih faktora".

Ako se pita Daliju Orešković, neprijatelj je unutarnji, i to stranka koju upravo premijer vodi:

"U toj aferi Ina, svi ključni sudionici ili trenutni osumnjičenici, nositelji su članske iskaznice HDZ-a. Damir Škugor je još u vrijeme Sanadera 2007. sklopi štetan ugovor za Inu koji ruski plin po cijeni nižoj od tržišne prodaje talijanskoj kompaniji. Time je Ina još tada oštećena za 20 milijuna eura. Teško bi bilo za povjerovati, da nije bilo HDZ-a, da bi takav Damir Škugor mogao biti postavljen i unaprijeđen za direktora sektora za prodaju plina", kaže Orešković te nastavlja:

"Ključan podatak koji Davora Škugora pozicionira kao veznog igrača u sistemskoj korupciji koju je organizirao HDZ je činjenica da je Plenkovićeva vlada postavila hrvatske članove u Nadzorni odbor Ine i hrvatske članove u Upravu Ine. A upravo je Uprava ta koja je Škugora postavila za direktora tvrtke kćeri koja se zove Croplin, a iz Croplina je Škugor postao član Nadzornog odbora u Plinari istočne Slavonije, u kojoj je bivša direktorica Marija Ratkić članica HDZ-a, a suvlasnik je Vukovarsko-srijemska županija kojom upravlja HDZ-ov župan Božo Galić."

Šansa da Plenković nije znao za sustav plinskog biznisa i transakcije putem kojih je Ina oštećena za jednu ili dvije milijarde kuna za Orešković su, kaže, gotovo nepostojeće, tim više što se, podsjeća, kazneno djelo odvija u razdoblju u kojem je, barem pred kraj, već došlo do poremećaja na tržištu plina.

"Prije toga bilo bi za očekivati da se Plenković sustavno bavi pitanjem Ine kao takvom, jer je najavljivao negdje 2016. godine da će njegova Vlada vratiti Inu u Hrvatske ruke", podsjeća Orešković dodajući da koruptivna vlast već trideset godina uništava državu, a korupcijske afere u kombinaciji s iseljavanjem (razočaranog) stanovništva mogle bi nadmašiti ratna razaranja, ako se ovako nastavi.