ČEPIKUĆE: Mi danas slavimo pobjedu, a neprijatelj je na ovom mjestu desetkovan!
Pedesetak se branitelja i njihovih prijatelja i danas okupilo u Čepikućama i Trebimlji u spomen na trideset godina velike bitke u Čepikućama.
Podsjetimo, na današnji dan, prije trideset godina crnogorski rezervisti i dvije bojne crnogorske brigade JNA Sava Kovačević iz smjera Ravnog i Trebimlje, krenuli su prema Čepikućama. Pod zapovjedništvom generala Milana Torbice, krenuli su u napad koji su spriječili hrvatski branitelji. Agresori su pretrpili gubitke, a među poginulima bili su zapovjednik i dozapovjednik formacije. Veći dio od 400 pripadnika JNA i rezervista povukao se prema Trebimlji odakle su minobacačima uzvratili po hrvatskim snagama.
Neprijatelji su potom napravili odmazdu u selu Ravno, selo potpuno zapalili, ubili dvadeset i dvoje ljudi, devetnaest odveli u koncentracijski logor u Bileći, a neki su civili poslani da pokupe tijela poginulih.
Pripadnici ZNG-a, MUP-a i dragovoljci Domovinskog rata držali su ovu liniju obrane punih 53 dana i potpuno poremetili neprijateljsku strategiju.
Okupili su se prvo oko bijelog križa, rada Mata Vuletića. Tamo je sve okupljene pozdravio Jure Rupčić, sudionik bitke, pripadnik 1. samostalne postrojbe “A” bojne ZNG-a.
-Ovim okršajem kupili smo dva mjeseca za Dubrovačko primorje i Ston. Neprijatelj je nadirao iz četiri pravca, imali smo sreće da smo ih zaustavili i porazili. Major crnogorske vojske je tada kazao, citiram: Nismo poraženi, potučeni smo! Priznajemo poraz. Imali smo čast da obranimo domovinu, tu na ovom tlu kupili smo dva mjeseca mira stonskom primorju. Jedan general je jednom prilikom kazao kako je to bila moralna pobjeda za cijelu Hrvatsku. Pobjedu je donijela ova šaka momaka, Božja pomoć i sreća junačka.
Branitelji su planirali ovu, tridesetogodišnju obljetnicu bitke na Čepikućama proslaviti na adekvatan način, međutim situacija izazvana pandemijom koronavirusom je to posve poremetila.
-Htjeli smo da to bude istaknuto u cijeloj Hrvatskoj, pogotovo u Dubrovniku. Možda bude jednom u narednim godinama, dok su mjere to je jako teško isplanirati. Nemamo namjere podizati Oružane snage RH za ovu prigodu sada, ali se nadamo kako će se jednom ovdje dogoditi proslava kakva se dogodila u Gružu kada smo obilježavali 25. godina oslobađanja Dubrovnika iz okruženja, rekao je ovom prigodom zapovjednik tadašnje 1. samostalne bojne ZNG-a Marko Mujan.
Na ovom mjestu se danas slavi pobjeda, jer od naših vojnika nitko nije poginuo.
-Mi slavimo, jer smo imali samo šest ranjenih, nitko nije izgubio život, a neprijatelj je desetkovan. Jedino što nam je naravno, teško jest to što su tada neprijatelji napravili odmazdu u Ravnom. Nosimo u srcu te ljude i vezani smo za njihovu žrtvu i odnosimo se prema njima s pijetetom.
Malo se u javnosti zna o samoj bitci i o ljudima koji su branili Čepikuće. Neki sa spiska su kasnije poginuli u Domovinskom ratu.
-Javnost malo zna, što je šteta. Ne snimaju se dokumentarci o značajnim momentima hrvatske povijesti, začuđujuće je to, prije će se snimiti neka koprodukcija sa srpskim režiserima i glumcima. Amerikanci bi o tome snimili i izvrstan dokumentarac i film. Nadam se da će se to ipak jednog dana dogoditi, a dotada ćemo ostati skromni i jednostavni. Znaju se imena i prezimena onih koji su sudjelovali u toj bitci, možda ima još netko, a da nije zabilježen, ali svakako držim da bi trebalo jednom godišnje na ovo korektno podsjetiti. Napravili smo tih dana ono što smo mogli, sa snagama koje smo imali.
U Čepikuće ne dolaze političari ni dužnosnici, ali ni njihovi predstavnici. Zašto je tome tako?
-Nadam se da će jednom ipak doći. Sad su u Dubrovniku, imaju neke određene obveze, držim da bi bili za to, ali bi ih možda trebalo animirati. U to ne bih želio ulaziti. Da je to dobro, nije, ali nadam se kako će jednom ipak svi oni biti skupa s nama tu i da to neće ostati samo na nama, dodao je ovom prilikom Mujan.
