ĆIPE ŽESTOKO OPALIO PO PUPOVCU: ‘Hrvatska se ponaša kao da je ona poražena u Domovinskom ratu’
Stipo Mlinarić Ćipe, vukovarski branitelj i saborski zastupnik Domovinskog pokreta redovito upozorava na činjenicu da nisu procesuirani počinitelji ratnih zločina.
U novoj objavi napominje da se Hrvatska ne ponaša pobjednički nego kao da je poražena u Domovinskom ratu.
“Umjesto odlučnog i čvrstog stava kakav bi nas trebao krasiti, ponašamo se kao zadnje poražene kukavice. To se ponovno očitovalo u ovom novom pronalasku žrtava Domovinskog rata. Koliko god nas treba radovati pronalazak bilo koje žrtve, tako i ovih novih deset, s druge strane boli nas i žalosti što se opet očituje mutna pozadina događanja iza ovog pronalaska i iskapanja”, tvrdi Ćipe.
Prenosimo ostatak njegove objave.
“Naš politički gard toliko je jalov da ni ne može polučiti neki osobiti doprinos pronalasku nestalih. Čime smo mi to, i kad smo to mi, na primjer, ucijenili Srbiju koja ima sve dokumente likvidacija, pokapanja i prekapanja i zataškavanja ratnih zločina? Kad smo to Vučiću nabili na nos, i o tome alarmirali cijelu Europu? Kad smo to radi ovoga, ako treba, napravili i incidentno stanje; krizu diplomatskih odnosa, i ne bi li sav svijet o tom pisao?
Nikada, naravno. Stoga zločinci i svjedoci zločina mirno žive, svjedoka je sve manje, zataškavanje ide svojim tijekom puno lakše nego su možda i očekivali. A Srbija mirno spava, i ruga se i čudi Hrvatskoj kukavičkoj jalovoj politici, pa, namirisavši koliki smo politički jadnici, sad i kreće u ofenzivu, procjenjujući da je ova priča skroz gotova. Naime, ako bi ovim ritmom nastavili pronalaziti nevine žrtve, trebalo bi nam tisuću godina da pronađemo barem polovicu istih.
Jalova podanička politika je uzrok svih problema i poteškoća u potrazi za našim nestalim i ubijenim braniteljima. Iako smo krvoločnu agresiju svladali na svojoj zemlji, a ne na tuđoj, te iako je Haag osudio Srbiju i naložio da Hrvatska ima pravo na ratnu odštetu; iako smo članica Europske Unije u koju se Srbija sprema ući pa im možemo postavljati blokade; iako su se zločini događali pod vodstvom Srbije koja ima svu građu o procesima u zločinima, mi se postavljamo podanički i moljakamo; bojimo se hoćemo li uznemiravati mještane srpskih sela – u kojima gotovo svaki Srbin zna gdje su zakopani i pobijeni, oni nas u ovome pobjeđuju.
Ponašamo se kao jadnici. U svojoj kući smo postali taoci sitnih političkih trgovaca koji su izmilili iz skuta ratnih zločinaca. Kao da smo mi napali njih i htjeli ih okupirati, a ne oni nas, nagradili smo Srbe s nekoliko puta precijenjenim brojem mandata. Onda smo, opet jadnički, primili u krilo stranku koju su osnovali zločinci poput Goran Hadžića koji je nadzirao sva klanja, umjesto da tu stranku zabranimo. Zamislite da u Njemačkoj još djeluje stranka koju je osnovao neki ratni zločinac koji je sudjelovao u Holokaustu? Eto u nas je nešto slično moguće. Moramo znati da jedna takva stranka sve vrijeme djeluje u Slavoniji u čijim se strukturama nalaze isti oni koji su upravljali svim operacijama zločina. Ako to znamo postaje nam jasno zašto istrage teško napreduju.
Tako pobjednička vojska i pobjednički narod, pobjednici branitelji i njihova djeca, majke i rodbina poginulih heroja, gledaju kukavičko i sramotno moljakanje upućeno Srbiji, i nagađamo kako li se s Pupovcem u kuloarima HDZ pogađa ne bi li preko svoje stranke na lokalnoj razini dopustio barem zagrebati pokoje možebitno stratište. To trgovanje zna biti toliko neugodno da se za istraživanje lokaliteta za koje postoje vrlo snažne indicije, kao što je bilo ovo, godinama pregovara i pogađa. Primjerice, jučer slušamo kako nakon ministra Medveda izjavu daje sestra pokojnog Marka Babića, Kata Lozančić koja izjavljuje da već godinama ima informaciju da su joj roditelji tu na tome smetlištu kod Bobote, ubijeni i pokopani.
Dakle, znamo što je bio razlog zašto se sve do sada nije istražilo potencijalno grobište za koje je rodbina žrtava znala već dugo. I to je razlog zašto još uvijek nećemo moći svjedočiti pronalasku znatnog broja nestalih. Oni će i dalje trunuti u zemlji Hrvatskoj, na oranicama, odlagalištima, preoranim livadama i šumama sela Trpinja, Bobota, Pačetin, Borovo selo. A tamo Hrvatska policija i pravosuđa ne smije kopati i istraživati bez prethodnog pristanka koalicijskog partnera Pupovca, čija je stranka tim zločinima kao i cijelom okupacijom koordinirala. Preostaje nam samo povremeno poneke majke utješiti otkrivanjem rijetkih zločina koja nehrvatska koalicija ne uspije iskontrolirati, kao što je to ovih dana bio slučaj“.
