Culej o srpskom fotografu koji je slikao ubijenog Vukovarca: ‘Pa, jel vama to normalno?!’

Prošloga je tjedna provedena završna identifikacija 16 osoba nestalih i smrtno stradalih 1991., od kojih je devet hrvatskih branitelja i sedam civilnih žrtava, među kojima i tri žene. Sve žrtve ekshumirane iz masovne grobnice pronađene u svibnju 2024. na vukovarskom odlagalištu otpada na Petrovačkoj doli.

Među njima je identificiran i Slavko Batik, Vukovarac sa jednog od najpotresnijih prizora iz vremena pada grada kada su četnici odvodili i likvidirali civile. Dugo godina Vukovarci na toj snimci, a i fotografiji srpskog fotografa Srđana Ilića, nisu prepoznali trgovca u Željezari jer je spaljenog lica i kose, pogrbljen i sa štapom, izgledao poput starca.

“Starac” Batik koji je iz podruma razrušene kuće odveden u nepoznatom pravcu i koji je na popisu nestalih u Domovinskom ratu bio sve do ove identifikacije – u trenutku zarobljavanja imao je samo 48 godina.

Srpski fotograf je fotke žrtava prodao hrvatskoj agenciji

Upravo fotografija Slavka Batika našla se 2019. godine u Saboru na izložbi “Vukovar – Škabrnja – Dan sjećanja na žrtve velikosrpske agresije”, a koju je kroz udrugu organizirao Stevo Culej. Komentirajući identifikaciju žrtava među kojima je i Slavko Batik, Culej za Dnevno ukazuje na jednu vro neugodnu činjenicu:

“Nakon izložbe smo od foto video agencije Pixsell putem maila dobio upozorenje da sam neovlašteno koristio četiri fotografije srpskog fotografa Srđana Ilića, te da samo jedna redovnim putem kod njih košta tadašnjih 7.500 kuna. Zatim su dodali kazna za korištenje ovih Ilićevih fotografija iznosi 150.000 kuna.”

Culej dodaje kako je kontaktirao navedenu agenciju koja je, priznaje, bila susretljiva i obzirom da su te fotografije korištene kroz jednu udrugu, nije došlo do naplate fotografija redovnim putem, a niti novčane kazne.

Culej: “Ako već zarađuje na hrvatskim žrtvama, mogao bi i posvjedočiti”

Našeg sugovornika, međutim, muči nešto drugo: “Pokušavam ne biti uskogrudan i gledam širu sliku. Mogu shvatiti da se Ilić u najgorim trenucima vukovarske povijesti zbog svog zanimanja ratnog reportera tamo pojavio i da je samo radio svoj posao. Donekle mogu shvatiti i da je fotografije hrvatskih žrtava prodao hrvatskoj agenciji koja ih sada ustupa za prilično veliki novac. Ajmo reći da je to sve u zakonskim okvirima… Ali me muči moralni aspekt ove trgovine”, kaže Culej i dodaje:

Culej kaže kako je i u banalnijim uvjetima uobičajeno da se svjedoci, pa čak i slučajni prolaznici koji svjedoče bilo kakvom kriminalnom činu, obično zovu na obavijesne razgovor kako bi podijelili svoje eventualne spoznaje: “Srđan Ilić je apsolutno potencijalni svjedok i ja bih ga osobno pitao da mi ispriča sve što zna o tome. Ali, evo, mene se to ne pita… Mene se pita samo da platim za njegove fotografije.”