Dalić: Plakao sam u Rusiji, sad više ne plačem, samo sam ponosan
Hrvatska nogometna reprezentacija remijem protiv Belgije osigurala je osminu finala, a nakon senzacionalnog raspleta u skupini E saznali smo da ćemo u njemu igrati protiv Japana, momčadi koja je uspjela u skupini nadmašiti Njemačku i Španjolsku, piše Narod.hr.
Dan nakon novog velikog uspjeha za hrvatski nogomet, novinarima se obratio izbornik Vatrenih Zlatko Dalić:
– Gledao sam utakmicu na miru i moj dojam je puno bolji nego jučer. Kontrola, sve je bilo na vrhunskom nivou. Kada se slegnuo adrenalin, mislim da je to bilo izvrsno. Imali smo kontrolu. Imali smo dvije-tri situacije koje su mogle biti pogubne, ali to je Belgija stvorila u zadnjih 15 minuta, kad je krenula na sve ili ništa. No kompletna priča bila je sjajna, bilo je toliko dobrih stvari. Po statistici smo prtetrčali 122 kilometra, slično kao i protiv Kanade, znači nismo fizički pali. Moj dojam je, nakon što sam vidio snimku, još bolji nego jučer.
O Japanu
– Bila je teška utakmica za obje ekipe, Španjolci su poveli rano i mislili da je gotovo, no Japan, po običaju, ne posustaje, tako su dobili i Njemačku. Teško je govoriti o tome i neočekivanom ishodu jer da je Kostarika pobijedila, ispala bi Španjolska. Japan je bio brz i odgovoran, na isti je način dobio i Njemačku. Ispale su dosad tri velike momčadi, Belgija, Danska i Njemačka, što govori o kvaliteti drugih reprezentacija. Da smo birali rasplet prije kraja grupne faze, možda bi neki rekli Japan, ali nakon što smo ih vidjeli protiv Nijemaca i protiv Španjolske vidimo da su sve samo ne lagan protivnik.
– Kad si prvi u grupi s Njemačkom i Španjolskom, to dokazuje da si na visokom nivou. Japan nikad ne odustaje, primili su golove od Njemačke i Španjolske na početku i vratili su se u igru. Ključ za nas je biti discipliniran, strpljiv, od početka ne raditi greške jer Japan to kažnjava brzim kontrama. Moramo biti strpljivi, disciplinirani i odgovorni, imati dobru povratnu trku.
O umoru i poletu
– Zaista radimo jako dobro na treninzima, na visokom nivou. Svaki trening je odličan. Potrošnja je velika, ali imamo puno energije i motiva. Sve vrijeme radimo jako dobro, svaki trening. Nakon Kanade nismo pali, s Belgijom smo po pitanju fizičke spreme bili čak i bolji u nekim segmentima. Sad imamo malo odmora, no motivacija i energija su velike tako da se ne brinem previše.
– Apetiti nisu porasli. Moramo biti smireni i skromni i pripremiti se za prvu sljedeću utakmicu. Ne smijemo misliti da smo učinili veliku stvar, napravili smo samo jedan korak za koji smo se spremali i idemo dalje. Da smo 2018. izgubili od Danske bili bi gubitnici, a ne pobjednici, nitko ne bi pamtio tri utakmice iz grupe u kojoj smo uzeli devet bodova. Ne idemo s velikim najavama, spremit ćemo se i pokušati dobiti utakmicu, napraviti sljedeći korak. Važno je ostati na zemlji.
O uspjehu i Gvardiolu
– To gledam s aspekta hrvatskog nogometa i reprezentacije. Imamo kontinuitet, stalno smo u vrhu. Uz Njemačku i Francusku smo jedini s medaljama u posljednjih 20-ak godina. Mala smo država, moramo zbog toga biti sretni i ponosni. Nije to moj uspjeh, ali godi i veseli, to je uspjeh svih nas. Nadam se da to nije kraj i da će Hrvatska raditi još bolje i veće stvari. Postali smo ekipa koja zaslužuje poštovanje o kojem govorim, a ne to da kao viceprvak svijeta igramo u 13 sati. Zaslužili smo to rezultatima. Kako god da ovo završi, to je činjenica.
– Vidio sam tu fotografiju i baš mi je bilo toplo oko srca. Zato Joško jest najbolji stoper na svijetu, ne možeš ti biti dobar igrač ako nisi kompletan. Taj njegov odlazak mami i to veselje, to je slika hrvatske reprezentacije. Čestitam njegovoj mami što je odgojila takvog sina. To je zaista fotografija dana, možda godine. Dobiti takvog igrača i sina, skromnog, a sjajnog, je stvar odgoja i vjere i to je jako važno. Ja zastupam te vrijednosti jako sam ponosan. Nama je moto obitelj, mi smo obitelj i zato jesmo to što jesmo. Nisam ja jučer plakao, to je bila slika u 75. minuti, kad smo promašili šansu. Jučer nisam plakao, plakao sam samo u Rusiji, sad više ne plačem. Nemam razloga plakati, mogu samo biti ponosan.
O suđenju
– Jučer sam komentirao suđenje i to ne radim. No bio sam iznerviran jer netko povlači crtu kako hoće. To je centimetar, oduzima emociju. Da ju je povukao sekundu prije… Ja sam izgubio titulu svjetskog prvaka zbog dvije odluke suca. Po sadašnjem tumačenju VAR-a ono u finalu u Rusiji nije bio penal. No neću o tome više, nisam taj koji komentira suđenje, to ne radim.
O utakmici iz 1998.
– Bio sam na utakmici protiv Japana u Bordeauxu i čudio sam se kako su čiste tribine i znam da je Hrvatska s njima igrala jako teško, napeto. Možda smo se mi jučer veselili Japanu, ali nije to ništa lakše, možda bi nam čak lakše bilo sa Španjolskom, s kojom bi se nadigravali, ovako ćemo se boriti. Ja mislim da je to jako važna stvar. Naš protivnik je zbog toga, naravno pored kvalitete, zaslužio proći grupnu fazu. Nisu bahati u najavama, dostojanstveni su.
O pomoći stožera
– Jako veliku pomoć imam od naših analitičara i skauta. Teško je nama s linije sve vidjeti, gdje je ruka, gdje nije. Oni to poslikaju i objasne, postoji komunikacija s klupe. Teško je kad si u ravnini, u liniji i ne vidiš situacije. Na primjer, šansa Lukakua je došla iz naše greške, a ne iz njihove akcije. Zahvalio sam sinoć cijeloj ekipi. Da nije logistike i stožera, rezultat ne bi bio takav, piše HRT.
