Danas je Cvjetnica, počeo je Veliki tjedan
Cvjetnica: Uvod u Veliki tjedan i slavlje Kristova ulaska u Jeruzalem
Spominje se Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kad je Isus ulazio u Jeruzalem, narod ga je dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu.
U spomen na taj događaj koji je predstavljao uvod u dramatične događaje Velikog tjedna, na Cvjetnicu se prije jedne mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama (ili, u krajevima gdje niti jedno nije dostupno, nekim drugim grančicama ili cvijećem). Sama misa je posvećena Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja.
U procesiji na Cvjetnicu, ponavlja se gesta oduševljenog naroda koji je pratio Gospodina pri njegovom ulasku u Jeruzalem. Pjevajući prati se Isusa sa željom da mu izrazi privrženost i odanost. To je jedno značenje Cvjetnice, slaviti Krista kao pobjednika!
''..Uzeli palmine grane i pođe mu u susret vičući: "Hosana!" "Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje..!'' (Sv. Ivan)
"Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina! Obasjao nas Bog Jahve! Složite povorku s grančicama u ruci sve do rogova žrtvenika." (Ps 118:26-27)
Na Cvjetnu nedjelju se na misu nosi stručak grančica na blagoslov.
Običaj je da vjernici, poslije svete mise, blagoslovljene grančice ponesu u svoje domove i stave za križ na zidu, a dio odnesu u staju i polja. Blagoslovljene se grančice ostavljaju u kući i nakon što se osuše kao znak i podsjetnik na vjernost Isusu do druge Cvjetnice.
Pri tome su klicali: „Hosana sinu Davidovu!“, što je stari hebrejski zaziv koji znači „Daj spasi, sine Davidov!“
Obično su to grančice masline, a uz njih nosile su se i grančice drijena, lijeske, bršljana i sl.
U Gorskom kotaru blagoslovljeni stručak stavljao se za rog pod krovom uz riječi “Bože blagoslovi taj dom” s vjerovanjem da će kuću zaštititi od nesreće. Kod velikog nevremena u vatru se bacao komadić blagoslovljenih grančica, kako bi se zaštitila kuća od groma.
U Krasnu iznad Senja poslije mise grančica se nosi kući, gdje se čuva tijekom godine zataknuta za pojedine predmete, primjerice okvir svete slike, prozor ili ogledalo, a zatiče se i u staju kao zaštita stoke. Osim zaštite kuće i ukućana te stoke, vjeruje se da grančica može štititi i od nevremena i tuče.
Cvjetnica se u južnoj Hrvatskoj zove i Palmana nedjelja te Neđeja od pome u Župi Dubrovačkoj. Rano u jutro vjernici su se pripremali, da s pomom (isprepletena palmina grančica) i maslinovim grančicama ide u crkvu da bi ih blagoslovili. Pomu su nosila samo djeca. One obitelji koje nisu imale djece ili su im djeca već odrasla davali su pome djeci iz susjedstva. Djeci bi bilo drago imati što više poma, jer se na Uskrs djeci darivala pisanica, a onome tko je nosio pomu dali bi dvije.
Pome su i u 19. stoljeću bile rijetkost, a i danas su cijenjene zato što se izrađuju samo u južnom dijelu Hrvatske, a malo žena zna kako se pletu. Nakon blagoslova, pome se odnose u pčelinjak, u polje, u staju, a u kući se stavljaju ispred raspela ili svete slike. Stara, prošlogodišnja, poma po običaju se ne smije baciti u smeće, već se ili zakopa u zemlju ili se, češće, spaljuje, a pepeo se koristi za pepeljenje na Pepelnicu.
U nekim hrvatskim krajevima postoji običaj umivanja na Cvjetnicu laticama cvijeća i biljem. To je običaj djevojačkog umivanja u proljetnome cvijeću, koje je nabrano u polju ili ispred kuće i stavljeno u lavor.
