Dino Rađa o Gotovini i Draženu Petroviću, filmu “General” i dječaku iz Vukovara…
Tončica Čeljuska u svojem je talk showu ‘U svom filmu’ na HRT-u ugostila je Dina Rađu. Pričao je o karijeri i o trenucima koji su ju obilježili, a navodi i kako će neke od njih pamtiti kao najteže u životu, kao i na odnosom sa pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom.
“Pokojni predsjednik Tuđman bio je veliki ljubitelj sporta, priuštili ste mu velike radosti, kao i cijelome narodu ’92. godine”, rekla je Čeljuska.
“Prije svake utakmice bi nas primio, nakon svake… Dobili smo medalje, nekakva priznanja, ordene…”, komentirao se Rađa.
“Pozvao vas je i kad je bilo oslobađanje Knina, to je također bio emocionalni trenutak…”, dodala je voditeljica.
“Malo se zna i o tome da ste bili u posjeti Anti Gotovini kad je bio u haškom pritvoru. Kako ste se na to odlučili?”
“On je jedna jako intrigantna ličnost i mene je uvijek zanimao taj njegov lik i djelo. Zapravo, mene je oduvijek zanimala povijest. Kad sam bio klinac, kad sam bio u osnovnoj školi, htio sam biti profesor povijesti. Možda zato što je moj profesor povijesti bio profesor Krstulović koji je igrao u Hajduka nekad…
Uglavnom, generalno sam u životu obišao puno povijesnih mjesta jer mislim da ta mjesta puno bolju priču pričaju nego neke knjige i filmovi. Bio sam i u logorima, u Auschwitzu, na Ovčari, na poljima smrti u Kambodži, na Bleiburgu, u Vijetnamu… Jednostavno, kad dođeš tamo vidiš novu perspektivu.
A Gotovina, jednostavno me zanimalo, zločinac, nije zločinac. Dobio sam priliku, preko jednog prijatelja, upoznati ga. Nismo se znali prije, osim preko medija, trebalo je njega pitati za dozvolu. Nakon razgovora s njim, jednostavno sam stekao dojam o njemu, da čovjek ne može biti zločinac, da je on profesionalni vojnik. I film koji je izašao nedavno milsim da puno toga govori, mislim da ga dobro oslikava.
Strašan je utisak ostavio na mene, profesonalca, baš pravog vojnika”, ispričao je Rađa
Pogibija Dražena Petrovića obilježila je cijelu jednu generaciju hrvatskih košarkaša.
“To je jedan od najtužnijih momenata u mojoj karijeri i generalno u životu. To nas je sve skupa duboko potreslo. Oprostili smo se na aerodromu, on je krenuo u jednom smjeru, mi u drugom… Za par sati ti jave da je stradao, pa se nekako nadaš da je samo nešto polomio, da neće moći igrati samo prvenstvo. A onda sam nazvao Mirka Novosela i dobio informaciju iz prve ruke.
Mogu vam reći da u tom trenutku, da nisam sjedio u fotelji, da bi pao u nesvijest. Prvi odlazak na trening nakon pet, šest dana, ne možeš izaći iz svlačionice. Ne možeš od suza i emocija izaći na teren, jer stalno ti se vrti u glavi da on više nije tu. To je bila jedna teška, teška situacija”, rekao je.
Rekao je da je Dražen uvijek pokazivao da je spreman raditi više od drugih.
“A van terena bio je totalno drugačiji. On bi me zvao svaka dva tri dana na telefon iz SAD-a, dakle u vrijeme dok nije bilo interneta. Znao sam proceduru. Moram imati Sportske novosti, pa je uslijedilo čitanje svih rezultata. Tko je koliko dao koševa, golova…Vaterpolo, rukomet, nogomet, treća košarkaška liga npr. kako je završilo Val iz Kaštela protiv Junaka iz Sinja. Sve je morao znati”, kaže.
Rađa je rekao kako je odlučio pomagati onima kojima je to najpotrebnije.
“Na moju veliku radost, to mi je jedan od najboljih poteza u životu. Ne volim o tome pričati jer to radim iz svog gušta, a ne da bih se pohvalio u javnosti… Ali iman jedno dite iz Slavonije kojemu je otac poginija prije nego što se rodio, u Vukovaru.
Taj momak, čovik, ima 27 godina, ja njega doživljavan kao svoje dite. Otpratio sam ga od trećeg miseca do dan danas. Doktor je i to i je veliki ponos… On je moj… Ima još ljudi kojima san plaćao operacije u Americi, dice koju pomažem školovati”, pričao je Dino u emisiji.
