Dok u Srbiji, Hrvati nemaju prestavnika u vlasti, Srbi u Hrvatskoj ulaze čak i u Vladu! Uvodi li Plenković na mala vrata Srbima konstitutivnost?
A Srbima iz Hrvatske, glavni grad je Beograd , iz kojeg su tenkovi obasipani cvijećem krenuli na Vukovar!!!...
Osamostaljenjem Republike Hrvatske, odnosno pobjedom nad velikosrpskim i JNA agresorom u novom Ustavu RH, Srbi koji su živjeli u hrvatskoj” izgubili su status “konstitutivnog “naroda dobili status nacionalne manjine.”
Konstitutivnost koje nije bilo
To je proizvoljna tvrdnja Milorada Pupovca koja opravdava njegovu tezu o vječnoj ugroženosti Srba u Hrvatskoj, a pogotovo je proizvoljna tvrdnja kako je Hrvatska ušla u EU, Vijeće Europe i NATO zahvaljujući hrvatskoj „pomirljivoj politici“ prema srpskoj manjini. Pupovac izmišlja da su Srbi u Hrvatskoj degradirani s položaja konstitutivnoga naroda na nacionalnu manjinu. To nije istina i lako je pobiti čitanjem Ustava Socijalističke Republike Hrvatske u kojemu piše da je SR Hrvatska ‘nacionalna država hrvatskoga naroda, država srpskog naroda u Hrvatskoj i država narodnosti koji u njoj žive’.
Povjesničar dr. Mario Jareb: ‘Optužbe o tomu da su hrvatske vlasti navodno izbacili Srbe iz Ustava RH prate i optužbe da su usvajanjem amandmana i Ustava RH od 22. prosinca 1990. godine oni navodno izgubili konstitutivnost u Hrvatskoj… Teza o gubitku konstitutivnosti podrazumijevala bi da je takvo što do tada i postojalo, odnosno da je to bilo određeno odredbama Ustava SRH. Analiza toga Ustava pokazuje da to nije tako. Kao prvo, treba istaknuti da sam pojam ‘konstitutivnost’ nije u njemu nigdje uporabljen…’
U Ustavu SR Hrvatske iz 1974., Srbi su se spominjali u članku 1.:
Član 1.
Socijalistička Republika Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda, država srpskog naroda u Hrvatskoj i država narodnosti koje u njoj žive.
A u Ustavu Republike Hrvatske, Srbi se spominju u Izvorišnim osnovama:
I. IZVORIŠNE OSNOVE
Polazeći od iznesenih povijesnih činjenica, te općeprihvaćenih načela u suvremenu svijetu i neotuđivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodređenje i državnu suverenost hrvatskog naroda, uključujući i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnoga svijeta.
Dakle u oba hrvatska ustava Srbima u Hrvatskoj se priznaje autohtonost, ali ne nikakva konstitutivnost, niti su za bilo kakvu konstitutivnost Srba u Hrvatskoj postojali bilo kakvi ustavni ili zakonski mehanizmi, poput npr. Doma naroda u hrvatskom Saboru, paritetne zastupljenosti Srba i Hrvata u hrvatskom Saboru, prava veta srpske etničke zajednice u Hrvatskoj na odluke Sabora i tome slično. U Ustavu SR Hrvatske iz 1974. Srbi u Hrvatskoj su se nazivali narodom a ne pripadnicima nacionalne manjine. Ostali su bili nekakve narodnosti, to se prevodi kao manjine. U SFRJ nije moglo biti drugačije, zvala se Jugoslavija, zemlja južnih Slavena, oni su bili narodi.
Razlog zbog kojeg su Srbi u Hrvatskoj u Ustavu SR Hrvatske iz 1974. bili posebno istaknuti je taj što je njih bilo oko 12%, dakle duplo vise od svih drugih manjina u odnosu na većinske 80% Hrvate …
Što se tiče međunarodnog prava i navodne konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, samo kratko neka itko ako zna napiše gdje to ima manjina koja od 12% posto ima nekakvu konstituivnost u odnosu na većinski narod od 80% ?
Nema niti je ikada bilo kakve konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, a njihovo spominjanje u hrvatskim ustavima je potvrda autohtonosti iz koje ne proizlazi nikakva nepostojeća konstitutivnost. Nema niti je ikada bilo ustavnih mehanizama, niti zakona koji bi ju regulirao, pa prema tome nije bilo ni konstitutivnosti …navodna srpska konstitutivnost u Hrvatskoj i njeno navodno izbacivanje iz hrvatskog Ustava iz 1990. kao “povod ratu”, odnosno povod oružane pobune Srba u Hrvatskoj je izmišljotina ideologa stvaranja Velike Srbije svim sredstvima, pa i oružjem ako bude trebalo kako je to 1989. najavio Slobodan Milošević na Gazimestanu …
Srbi u Hrvatskoj nikada nisu imali status konstitutivnog naroda, niti su na takav status imali pravo prema međunarodnom pravu, a i da jesu Srbi u Hrvatskoj imali status konstitutivnog naroda, kao građani i državljani Republike Hrvatske bili su dužni poštivati legitimno i legalno donesenu odluku o promjeni hrvatskog Ustava iz 1990. godine, jer je taj Ustav donesen demokratski, dvotrećinskom većinom zastupnika hrvatskog Sabora, točno po proceduri propisanoj ranijim hrvatskim Ustavom i Ustavom SFRJ, što nitko u tadašnjoj SFRJ, pa ni Ustavni sud SFRJ nije osporio. Dok je oružana pobuna Srba u Hrvatskoj i nepriznavanje legalno i legitimno izabranih hrvatskog Sabora i Vlade i drugih tijela javne vlasti u Hrvatskoj bio zločin
Međutim kako Srbija ipak ne odustaju od svoje mitološke velikosrpske ideologije, u Hrvatskoj je trebalo na sve moguće načine srpsku nacionalnu manjinu iskoristiti za velikosrpske ciljeve!
Institucije srpske zajednice, Srpsko narodno vijeće (SNV) i Zajedničko vijeće općina (ZVO)
Umjesto konstitutivnosti koja bi značila federalizaciju, ubrzo se nalazilo druge varijante po kojima su se organizirali Srbi samo da bi neprestano Hrvatsku držali u stanju napetosti i prijetnje!
Kada im nije prošla podvala sa konstitutivnosti, pronalazili su se drugi modaliteti udruživanja za prodor u hrvatski javni život i obnašanje vlasti.
Institucije srpske zajednice, Srpsko narodno vijeće (SNV) i Zajedničko vijeće općina (ZVO), moraju dobiti status manjinskih samouprava, u skladu s njihovim posebnim osnivačkim izvorištima – dokumentima s međunarodnim karakterom, Erdutskim sporazumom i Pismom namjera”, stoji u izjavi o pravima Srba u Hrvatskoj, a koja je usvojena na trećoj Velikoj skupštini Srpskog narodnog vijeća 13. veljače 2018. godine u Zagrebu.
Srpsko Zajedničko vijeće općina postoji već godinama. Točnije, još od 1995. godine. Imaju svog predsjednika, predsjedništvo, Statut te se dijelom financiraju iz proračuna vlade. Primjerice, za 2018. godinu iz proračuna vlade osigurano je 1,8 milijuna kuna za rad ZVO-a, dok im je ukupan prihod 4,8 milijuna kuna.
ZVO formiran kao udruga građana djeluje na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, a središte joj je u Vukovaru. Cilj udruge je ostvarivanje ljudskih, građanskih i etničkih prava pripadnika srpske nacionalne manjine.
Isto tako, sve podsjeća na 2010. godinu kada je Vesna Pusić u posljednji trenutak spriječila izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Ona je tada osigurala da se provuče odredba da srpsko ZVO na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost.
Srpsko narodno vijeće sada traži da ZVO ne bude registriran samo kao udruga građana, jer to formalno nije, nego da bude upisan u zakon i to kao javna institucija prema uzoru na Crveni križ ili HGSS i slične.
Svoj zahtjev temelje na nizu dokumenata od kojih je najznačajniji onaj iz listopada 1998. godine, a riječ je odluci vlade o formiranju Zajedničkog vijeća općina. Odluku potpisuje tadašnji šef vlade Zlatko Mateša i to temeljem dovršenja mirne reintegracije odnosno Sporazuma o području istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema.
Drugim riječima, to bi značilo formiranje zasebne teritorijalne jedinice po jednonacionalnom ključu.
U toj odluci vlade stoji i kako ZVO ima status pravne osobe kao i da ZVO predlaže kandidate za položaj pomoćnika ministara u ministarstvima unutarnjih poslova, pravosuđa, prosvjete, sporta i kulture te “visoki položaj u Ministarstvu razvitka i obnove” i u tadašnjem Uredu za prognanike.
Eto ponavljaju se aktualni zahtjevi manjina za ministarskim mjestima u Vladi. Samo što tada nije uspjelo ZVO da postane posebna teritorijalna jedinica, što bi značilo federalizaciju Hrvatske što je protivno Ustavu RH. Tadašnja Vlada pokazala je spremnost u rješavanju gospodarskih i socijalnih problema građana srpske nacionalnosti, ali ne i za davanje manjinske samouprave.
Hrvatska je podijeljena na županije, gradove i općine i nema mjesta za stvaranje nekih novih teritorijalnih jedinica. Ne može se više tolerirati da se pod svakakvim izlikama izruguju i ponižavaju simboli hrvatske državotvornosti i hrvatski narod i to još financirani iz hrvatskog državnog proračuna, kao što to neprestano čine Novosti SNV-a.
Tako je i taj pokušaj SNV-a i ZVO propao!
Manjinska prava
Po popisu stanovništva 2011, godine Hrvata ima 90,42%, a Srba 4,36% ili u brojkama Hrvata 3 874 321, a Srba 186 633 ! Postoji li igdje u svijetu da u Vladu ulazi predstavnik naroda koji ima 4,36% i koji odlučuje o 90,42% stanovnika Hrvatske??? Nema nigdje u cijelom svijetu!
Nema nigdje ni da dobije mjesto potpredsjednika Vlade za društvenu djelatnost i ljudska prava!
Bivša premijerka Jadranka Kosor na Twitteru, upozorava da takva funkcija nije posve nevažna.
‘Potpredsjednik za društvene djelatnosti i ljudska prava Vlade RH nadređen je ministrima zdravstva, obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, mirovinskog sustava, rada, socijale, sporta’, napisala je Jadranka Kosor na Twitteru
Iako su neki odmah postavljali pitanje kakve realno ovlasti ima potpredsjednik Vlade nad tim ministrima, Kosor je pojasnila: ‘Zato što vodi koordinaciju na kojoj moraju biti i ministri. Bez njegovog odobrenja zakon npr. ne može proći koordinaciju. Što ne prođe koordinaciju, ne može na sjednicu Vlade.’
Postavlja se pitanje baš ljudskih prava;
- Zašto manjine nisu ravnopravne sa Hrvatima?
- Zašto njihov glas vrijedi više nego moj?
- Zar oni imaju neke druge potrebe, po čemu se razlikuju od domocilnog hrvatskog naroda?
- Zar nismo svi isti pred zakonom?
- Zar nije jedino pravedno glasanje po sistemu jedan čovjek, jedan glas?
Sve je to navedeno u Ustavu RH, ali onda je izglasan Ustavni Zakon o pravima nacionalnih manjina, koji sve te ustavne članke poništava???
Ustav RH
Članak 3.
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.
Članak 5.
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.
Članak 14.
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.
Članak 15.
U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.
Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona.
Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.
I ne samo da je članak 15 Ustava RH nepotreban , već je i diskriminirajući , što je ustvrdila i Venecijanska komisija.
Venecijanska komisija kao savjetodavno tijelo Vijeća Europe prije nekoliko godina donijela je preporuku da države članice Europske unije nisu dužne imati zasebne parlamentarne zastupnike nacionalnih manjina. Ta preporuka pojašnjava se činjenicom da zemlje članice Europske unije imaju riješeno pitanje nacionalnih manjina te je njihova prisutnost u parlamentima potpuno nepotrebna i kontraproduktivna, jer time pripadnici nacionalnih manjina kao građani ostvaruju dvostruko pravo glasa.
Venecijanska komisija je savjetodavno tijelo Vijeća Europe za ustavna pitanja. Osnovana je u svibnju 1990. godine. U trideset godina svoga postojanja Komisija je daleko premašila svoju prvotno zamišljenu ulogu, pružanje ustavnopravne pomoći zemljama u tranziciji. Izrasla je u respektabilno stručno tijelo, koje svjedoči i sudjeluje u gotovo svim procesima ustavnih reformi koje su se odvijale i koje se odvijaju u Europi od pada komunizma do danas.
I tako po nakaradnom Izbornom Zakonu i još nakaradnijem Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, koji nije uopće potreban, Srbi ulaze u Vladu na funkciju u kojoj će moći stopirati svaki Zakon koji nije po njihovoj ideologiji.
A njihova se ideologija jasno vidi iz SDSS-ovih Novosti i iz istupa Milorada Pupovca; to je yugokomunističko-partizanska ideologija, koja je Rezolucijom EU Parlamenta proglašena istim zlom kao i fašizam i nacizam. Po toj ideologiji Milorad Pupovac vrijeđa i ponižava Hrvate u našem hrvatskom Saboru! Bi li na taj način jedan Hrvat u Srpskoj Skupštini mogao govoriti? Ne bi!
Sa koje pozicije i sa kojim pravom to Milorad Pupovac smije? Poslušajte samo bjesno izlaganje Milorada Pupovca prema neistomišljenicima u hrvatskom Saboru! Zamislite, njega je sramota dijeliti Sabornicu sa Hrvatskim suverenistima???
Smije prije svega jer mu mi dopuštamo, umjesto da mu damo vritnjak i izbacimo ga iz Sabora! Kao što je 5. listopada 1885. godine pravaški zastupnik Josip Gržanić, udario usred sabornice bana Károlyja Khuena Héderváryja nogom u stražnjicu.
Postoji li hrabar hrvatski zastupnik koji će na taj način odgovoriti na uvrede koje je Milorad Pupovac uputio hrvatskom narodu usred Sabornice?
Kako bi tek onda lelekao Milorad Pupovac, kada je bio dignuo na noge cijelu hrvatsku i europsku javnost nakon što je pogođen hranom? Zamislite tu ugroženost? Ajme kuknjave i leleka!!!
Još toga Milorad Pupovac smije bez reakcije hrvatskih vladajućih elita ; javno izjaviti da je njemu i svim Srbima iz Hrvatske glavni grad Beograd!!!
Eto te i takve Srbe koji nikada nisu prihvatili Hrvatsku kao državu hrvatskog naroda sa hrvatskim identitetom Andrej Plenković instalira u Vladu i daje im ovlasti da Hrvatsku uređuju po svojem izboru, a ne po izboru hrvatskog naroda.
A to je upravo sve ono protiv čega su se hrvatski branitelji i sav hrvatski narod digli da obrane svoje interese, svoj identitet, svoju vjeru, svoju kulturu od nametnute yugokomunističke i velikosrpsko-svetosavske agresorske diktature, kokarde i crvene zvijezde!
Kao primjer navodim kulturocid srušene i zapaljene Crkve, vrtići, škole i knjižnice.!
Opljčkano kulturno blago, koje nikada nije vraćeno iz Srbije!
Granatirane i uništene bolnice i ambulante!
Opljačkana i odnesena u Srbiju kompletna medicinska dokumentacija iz Vukovarske bolnice!
Genocid, protjerivanje, ubijanje, masovno mučenje i silovanje!
A Srbima iz Hrvatske, glavni grad je Beograd , iz kojeg su tenkovi obasipani cvijećem krenuli na Vukovar!!!
Zar treba još nešto napisati?
