Dokumentiraju 'istine', a šire mržnju prema Hrvatskoj

Dok se financiraju oni koji mrze Hrvatsku, mira neće biti

Hrvatska nikada neće imati istinski mir, dostojanstvo ni zdravu budućnost dokle god na njezinim leđima parazitiraju organizacije i pojedinci koji u njoj vide privremeni poraz svojih ideologija, a ne pobjedu naroda. Dok iz državnog proračuna hranimo udruge poput Documente, Veritasa, SABA-e i njima sličnih, plaćamo vlastite krvnike – barem one na informativno-propagandnom planu.

Tko su ti ljudi?

To su oni koji svake godine 5. kolovoza ne mogu izustiti riječ "pobjeda". To su oni kojima je Oluja "zločin", Vukovar "građanski rat", a Domovinski rat "posljedica raspada Jugoslavije, u kojoj su svi podjednako krivi". To su ljudi koji 30 godina nakon rata i dalje traže "balansiranu istinu" i simetriju između žrtve i agresora. Da su ovi ljudi 1991. imali moć, Hrvatska nikada ne bi postojala.

Koga se točno financira?

– Documenta godinama širi narativ o "ustašizaciji društva", piše izvještaje za međunarodne institucije u kojima hrvatske vlasti prikazuje kao nasljednike NDH, a branitelje kao "nasilne desničare".
– Veritas, srpska propagandna ekspozitura pod vodstvom Save Štrbca, čovjeka koji je bio "ministar informiranja" tzv. SAO Krajine, i danas iz Beograda vodi "popise žrtava Oluje", a Hrvate koji su obranili zemlju proziva za "etničko čišćenje".
– SABA, navodno antifašistička udruga, svake godine brani Titove partizane, a prešućuje Bleiburg, Hudu jamu, Macelj, Tezno i desetke tisuća likvidiranih bez suđenja. Kada ih podsjetiš na to, kažu: "To nije tema".

Ti ljudi ne slave Dan državnosti, ne drže hrvatsku trobojnicu, ne priznaju hrvatske simbole, ne poštuju hrvatske zakone, a ipak primaju novac iz hrvatskog proračuna.

Gdje su bili 1991.?

Dok je Domovina krvarila, mnogi od njih šutjeli su, bježali, ili – što je najgore – radili protiv nje. Mnogi su otvoreno podržavali "Jugoslavensku narodnu armiju", pisali u beogradske i zagrebačke tjednike o "opasnom Tuđmanovom nacionalizmu", branili velikosrpske teze o "ugroženim Srbima", a nakon svega se vratili kao "mirovni aktivisti", "istraživači", "dokumentaristi".

Danas ti isti ljudi dijele lekcije svima: što se smije, što se ne smije pamtiti, koga treba oplakati, a čiju žrtvu zaboraviti. Napadaju svaku školu koja u udžbeniku napiše "velikosrpska agresija", svaku učionicu koja ima hrvatski grb s prvim bijelim poljem, svaku ulicu koja nosi ime hrvatskog branitelja.

Ako nešto počinje slovom "H", njima je to već ustašluk.

Vrijeme je da se postavi granica.

Neka govore – ali neka ih plaćaju oni koji ih i danas smatraju pobjednicima. Hrvatski narod je predugo bio taoc njihove krivotvorene povijesti i kompleksa. Oni Hrvatsku ne vole – oni bi je ponovno pregazili, da mogu. A mi ih još uvijek hranimo.

Financirati ih iz državnog proračuna nije demokracija – to je mazohizam.