DOMOLJUBNA POEZIJA: Gazili smo bosonogi trnje
misleć' da će ostat im za vijeka,
ali Hrvat ne da svoje ništa,
ni slutili nisu što ih čeka!
Prvog Svibnja devedeset pete,
nad zapadnom Slavonijom zori,
osvajačke u strahu su čete!
jutro sviće, nebo vatrom gori.
Toga jutra sa zorom je ranom,
"Bljesak" snažan, zaiskrio skupa!
pa tek što se pozdravi sa danom,
u borbu se pobjedničku stupa!
Bljesak sija, sve pred sobom prži!
i tjera sluge ognjenoga pakla,
moć svijetlosti žeže ih do srži,
i razbija k'o da su od stakla!
Sad' slobodno hrašće grane njiše,
i mirno rijeke Slavonijom teku,
tlo hrvatsko taknut' neće više,
da ih zrake Bljeska ne opeku!
Utihle su tutnjave granata,
sada žice tamburica zvone!
nikad' više nek' ne bude rata,
osvajači neka nas se klone.
Gazili smo bosonogi trnje,
pobjednički dosegli tron slave!
oni bježeć' tek skupiše prnje,
da bih žive sačuvali glave!
I nek' živi uspomena trajno,
sve dok sunce grije tlo hrvata,
na akciju izvedenu sjajno,
i heroje Domovinskog rata!
Ivan Pajdek
