Domoljubne minute: Miting nezadovoljnih Srba na Petrovoj gori

Za miting na Petrovoj gori  samo rijetki nisu čuli. Naime isti je održan 4. ožujka 1990. godine na području memorijalnog parka Petrova gora, podno spomenika antifašističkoj borbi autora Vojina Bakića, održan je masovni miting. Mediji, ovisno o republičkoj pripadnosti, procijenili su da se okupilo između 50 i 100 tisuća Srba, piše Borna Marinić u za HKM.

Miting je najavljen početkom veljače na demonstracijama Srba u Karlovcu. Nezadovoljni Srbi pristigli iz svih krajeva Hrvatske i Jugoslavije okupili su se tog dana na mitingu nazvanom "Narodni zbor bratstva i jedinstva". Službeno, miting su organizirali Savez antifašističkih boraca te vlasti općina Vojnić i Vrginmost. Uz plašenje naroda što će se dogoditi ako Hrvatska demokratska zajednica pobijedi na predstojećim izborima, miting se polako pretvarao u velikosrpski skup. 

Uočena je i nova prijeteća dimenzija u porukama koje je slalo okupljeno mnoštvo: "Ovo je Srbija", "Ubit ćemo Tuđmana", "Hoćemo oružje" i "Idemo u Zagreb", a što poslije nisu uspjeli prikriti ni beogradski mediji. Uz emotivan osvrt na važnost antifašističke borbe i srpske žrtve u Drugom svjetskom ratu, dvoje narodnih heroja Jugoslavije, Milka Kufrin i Dušan Pekić, odaslali su nove prijeteće poruke.

U svom govoru Dušan Pekić istaknuo je kako su "došli da bi upozorili sve jugoslavenske vlade da će zajedno sa svim narodima i narodnostima Jugoslavije i njihovom JNA braniti ustavni poredak i teritorijalni integritet SFRJ od svakog tko bi pokušao nasilno i protuustavnim putem mijenjati ih i rušiti". Narod ga je popratio uz pljesak i povike "Ustaše, ustaše". Skupu se zatim obratila Milka Kufrin koja je između ostalog kazala "kako neofašizmi i Tuđmani neće proći", odnosno da "hrvatski narod zna da Tuđman i njegovi ne misle dobro ni srpskom, ni hrvatskom narodu".  

Ključna je bila pravovremena reakcija ljudi iz osiguranja

Miting na Petrovoj gori bio je jasna najava da velikosrpska hegemonistička politika neće prezati od oružanog obračuna u korist ostvarivanja svojih ciljeva. Najava i prijetnja uhićenjem i atentatom na čelnika Hrvatske demokratske zajednice, dr. Franju Tuđmana već za dva tjedna pokazala se točnom. Naime, 18. ožujka 1990. u Benkovcu je pred oko 7000 ljudi na osnivačkoj skupštini lokalnog ogranka održan predizborni skup HDZ-a.

Iako su uloženi golemi napori oko osiguranja skupa, odmah od početka bilo je napeto. Tadašnja milicija je inertno obavljala svoju funkciju, a Srbi su prijetnjama i provokacijama pokušavali stvoriti kaotičnu situaciju pa su tako na govornike skupa nasrtali bocama i jajima, a povremeno su se čuli i pucnjevi iz vatrenog oružja.

Prvi hrvatski predsjednik nije se pokolobeao i pokušao je dovršiti svoj govor od kojeg nije htio odustati čak ni unatoč savjetima kako je zbog sigurnosti bolje da odustane. Kaos je nastao u trenutku kada je iz mase  prema bini iskočio čovjek s pištoljem u ruci, ali pravovremena reakcija ljudi iz osiguranja spriječila ga je u zlokobnom naumu. Uskoro je Petar Šale okupljenima pokazao pištolj kojime je Srbin Boško Čubrilović kanio počiniti nedjelo, a skup je zbog opće sigurnosti prekinut. 

Ni pokušaj atentata nije pokolebao Tuđmana

Oko pištolja kojima je Čubrilović prijetio, postoje prijepori jer je naknadno tijekom istrage nestao. U službenom izvješću milicije tvrdilo se kako je to bio plinski pištolj, doduše s olovnim streljivom. No, Šale i ljudi koji su pištolj držali u ruci tvrde da je nedvojbeno bio pravi, piše HRT. U svakom slučaju, uhićenika je Općinski sud osudio vrlo blago, uvjetnom kaznom na pet mjeseci te je uskoro napustio Jugoslaviju. 

Čubrilovićev atentat ostao je u sjeni kasnije oružane pobune i velikosrpske agresije na Hrvatsku. Ipak, ni taj događaj, kao ni sve jače prijetnje oružjem, nisu pokolebale tadašnji HDZ i Franju Tuđmana u ostvarivanju povijesne pobjede na parlamentarnim izborima koji su se održali u svibnju te godine.