Europu potresaju žestoki prosvjedi u mnogim državama – što se događa na ‘starom kontinentu’?

Dramatične scene iz Francuske

Scene iz Francuske toliko su dramatične, da je čak i teokratski Iran, „u pol suza u pol smijeha“, prošli tjedan, kroz svoje ministarstvo vanjskih poslova pozvao Pariz da ne primjenjuje silu protiv prosvjednika. Teheran, naravno, aludira na iste takve diplomatske poteze koje Pariz (i čitavi Zapad) učestalo njemu upućuju kada je riječ o postupcima iranskih snaga reda i sigurnosti u odnosu na masovne prosvjede koji su proteklih mjeseci potresale iransko društvo (naravno, i ne samo u tom slučaju).

Prosvjedi u Češkoj

Masovni prosvjedi sve su učestaliji i u češkoj prijestolnici Pragu, gdje se prošli tjedan na glavnom gradskom trgu Vaclavske Namesti ponovo okupilo više desetaka tisuća nezadovoljnih građana, a osim socijalnog nezadovoljstva sve je primjetnije i ono političko, koje traži promjene u smjeru vladine politike prema različitim područjima, uključno i vanjskopolitičkim, pa čak i onom krajnje delikatnom pitanju – o ratu u Ukrajini. 

Strah od širenja ukrajinskog rata u Europi

U kontekstu potonjeg treba naglasiti kako su po prvi put nakon početka 80-ih godina prošlog stoljeća i pokrenutog detanta između SAD-a i SSSR-a kojim je završen Hladni rat, u Europi ponovo aktivirani od tada iščezli proturatni prosvjedi – najviše ih je u Njemačkoj, ali i ne samo tamo.

Strah od prelijevanja ukrajinskog rata na čitavu Europu ljude počinje činiti nervoznim i ustrašenim. Do prije nekoliko godina ovakav razvoj događaja na tlu Europe nije se mogao zamisliti niti u najcrnjim scenarijima (iako su projekcije pojedinih prekoatlantskih analitičara na takvo nešto otvoreno sugerirale, pri čemu je sigurno da su oni znali nešto više od europskih „smrtnika“), a ljudi su živjeli relativno bezbrižno, u svom ekonomskom blagostanju (ili kako ga je Josep Borrell ne tako davno nazvao u „europskom rajskim vrtnom“ u odnosu na „džunglu“ koja ga okružuje, čime je izazvao oštre kritike, prije svega arapskih zemalja) – barem gledano iz perspektive tzv. trećeg svijeta (kako ga se sada voli nazivati – „globalni jug“)

Zanimljivo je kako su i Varšavi prošli tjedan održani veliki prosvjedi poljskih poljoprivrednika, a ministra poljoprivrede, koji je govorio na jednom zatvorenom skupu ispred auditorija i tvrdio kako je stanje poljskih poljoprivrednika dobro, nezadovoljna publika počela je gađati jajima. Stanje je bilo tragikomično: moderator je ustao i pokušavao rukama hvatati bacana jaja kako ne bi pogodila samog ministra.

Jačanje nezadovoljstva ljudi u Europskoj Uniji

Sve ovo ukazuje na jačanje nezadovoljstva građana unutar Europske unije. Pa iako ti prosvjedi (još) nemaju neku zajedničku političku ili ideološku platformu, jasno je kako njihova masovnost i osjećaj međusobne solidarnosti s ugroženim pravima onih drugih skupina građana može imati tendenciju koja bi trebala izazvati zabrinutost vodećih političkih struktura kako na razini EU, tako i zemalja članica u kojima se prosvjedi odvijaju. 

Ali nikako ne u smislu, da bi sada, odjednom, trebalo državnom represijom lomiti prosvjede i na taj način nastaviti promovirati i provoditi zacrtane politike (jer se time samo kratkoročno „gasi požar“ odnosno može postići željeni efekt, dok će se dugoročno problemi i frustracije samo gomilati i prije ili kasnije dovesti do eksplozije koja više neće biti upravljiva), već u smislu osvješćenja elita da nešto u svemu tome nije dobro i da to treba žurno mijenjati.

Europi prijete socijalni problemi

Jer iz sadašnje perspektive gledano, europskim građanima prijete socijalni problemi zbog rasta inflacije, pada proizvodnje kroz sve masovniju deindustrijalizaciju (zatvaraju se industrijski pogoni, čeličane, tvornice umjetnih gnojiva i td.) i odljev viskotehnoloških i profitabilnih tvrtki u prekoatlantske sigurnije poslovne luke (SAD) uz posljedični porast nezaposlenosti. A nakon energetske krize i raskida svih veza s Rusijom kroz čuvene sankcijske pakete koji su snažno udarili i na europsko gospodarstvo, građanima Unije sada prijeti i ostanak bez kineskih proizvoda kroz moguće otkazivanje Bruxellesa i od poslovne suradnje s Kinom.

SAD traži od EU smanjenje gospodarske suradnje s Kinom – što činiti?

Iako je oko ovog posljednjeg stanje još uvijek prilično neizvjesno, nije nikakva tajna kako  Washington  od Europske unije traži smanjenje njene gospodarske suradnje s Pekingom na minimum, dok sam Bruxelles oko toga još uvijek nastoji levitirati. Međutim, bez značajnijih izgleda za uspjeh. U Bruxsellesu je, naime, još uvijek dominantan strah od povlačenja SAD-a iz Europe u odnosu na poslovne a onda i socijalne beneficije EU kroz svoju autonomnu ekonomsku politiku.

Zato i ne čudi da je visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost, spomenuti Josep Borrell, ovih dana kazao kako bi se EU trebala odučiti od kineskih proizvoda ito kao što je to učinila i s ruskim energentima. Naravno, Borrell pri tom ne govori koliku je cijenu EU zbog toga morala platiti i koliku će tek morati ako razori i svoje unosne poslovne odnose s Kinom.

Stanje je, dakle, po tom pitanju krajnje složeno, o čemu svjedoči i činjenica da u Peking uskoro planiraju stići i čelnici EU, kao i španjolski premijer, a da talijanska vlada u Rimu još uvijek oklijeva produljiti sporazum s Pekingom o priključenju Italije njegovom projektu „Jedan pojas jedan put“ i td.

(…)

Cijeli članak pročitajte ovdje