Fukare, heroji i pamćenje Hrvata

“Stalnim i bezočnim laganjem mediji i političari ne nastoje vjerovati u laži, nego narod dovesti do toga da ni u što ne vjeruje. Takvom narodu nije samo oduzeta moć djelovanja, nego sposobnost da misli i prosuđuje. S takvim narodom mogu raditi što god požele. Kao s ovcama!” Hannah Arendt (1906.-1975.)

Svjedoci smo ovih dana smrti nekih fukara i razvlačenja po ljevičarskim medijima heroja hrvatskog obrambenog Domovinskog rata.

Nećemo ovdje spominjati imena, iako ljudi dobro znaju o kojima se imenima radi (“nomina sunt odiosa”). Najprije ćemo odgovoriti na nekoliko pitanja.

Evo nekih od tih pitanja:

-Kako se zove čovjek koji je na početku Domovinskog rata pobjegao ostavljajući Domovinu na cjedilu ili je u nekoj važnoj instituciji ustao protiv svoje domovine? Fukara! – naravno, odgovor je točan!

-Kako se zove čovjek koji je sve napravio kako se u rukama hrvatskog razoružanog naroda ne bi našlo oružje? Fukara – opet točno!

-Kako se zove čovjek koji je ostao gluh na pozive hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana da se pridruži obrani i pomogne svom napadnutom narodu? Fukara! – Bravo! Točno.

Nema potrebe za daljnja pitanja jer je fukara definirana. Idemo dalje!

-Kako se zove čovjek koji se odmah na početku agresije na Hrvatsku stavio na raspolaganje “državi i narodu”, obukao hrvatsku odoru i prihvatio se kakvog- takvog naoružanja i krenuo “u boj za narod svoj”? Heroj! Tako je!

-Kako se zove čovjek koji je u tom boju ranjen, mučen, zarobljen, a ipak živ ostao? Zove se heroj – Odlično, odgovor točan.

-Kako se zove čovjek koji je mjesecima po srbijanskim kazamatima bio mučen i ponižavan, a ipak živ ostao, vratio se u svoju Domovinu i nastavio tamo gdje je stao? Heroj- naravno! Odgovori ispravan – idemo dalje!

-Kako se zove narod koji ima loše pamćenje, poput onoga u “akvarijske ribice”, koja brzo zaboravlja pa mu se onda svega i svačega događa? Oooo pa to je barem lako – To je narod Hrvata!

Narod dobar, narod hrabar, narod pametan, ali narod u svojoj dobroti i naivan! Ta ga je naivnost od “stoljeća sedmog” i te kako koštala, a košta ga i dan danas.

E, pa kada se tom narodu sjeća “akvarijske ribice”: počne po medijima docirati pišući hvalospjeve o fukarama, a bacajući “drvlje i kamenje” na heroje. Onda se jadni čovjek raspameti. Više ne zna kome bi vjerovao – svojoj zdravoj pameti ili zlim piscima!

Kako se “pisci” grčevito bore nametnuti svoje stavove nudeći svoju istinu o svemu i svačemu, uljepšavajući tekstove umilnim riječima i kićenim izrazima u novinskom prostoru koji je za njih neograničen, ne rijetko se hrvatske “ribice” priklone ovim “učenim” farabutinama od pisaca te. im počnu vjerovati.

Neće biti dobra, a niti će biti sreće dok fukare hvale fukare, a kude heroje. Pa ni onda dok heroji ne shvate kako im fukare cijeloga života podmeću io glavi rade.

Ali barem heroji kao heroji umiru, a fukare kao fukare ma tko što pisao.

 

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Portala dnevnih novosti.