Glasali ste za “Možemo!”, privatnik ste? ONDA PROČITAJTE OVO
“Na nešto manje od 200 stranica vrlo detaljnog programa Možemo je razvoju privatnog biznisa posvetilo 277 riječi”, precizno je izbrojio Gojko Drljača, komentator Jutarnjeg lista koji pokriva gospodarske teme.
“Brza analiza sadržaja programa stranke Možemo za Grad Zagreb otkriva cijeli niz lijepih namjera, pogotovo u dijelu ekologije, demokratizacije i prava radništva, ali i zbunjujuću nezainteresiranost za privatno poduzetništvo, koje bi trebalo biti glavni generator rasta i blagostanja u svim modernim društvima“, piše Drljača.
Na nešto manje od 200 stranica vrlo detaljnog programa Možemo je razvoju privatnog biznisa posvetilo 277 riječi (nešto više od jedne kartice teksta) odnosno manje od 0,5 posto (pola posto) ukupnog sadržaja. U tih nekoliko pasusa o privatnom poduzetništvu, koje je temelj svake napredne ekonomije zapadnih demokracija, dali su naravno deklarativnu podršku “klasičnim poduzećima i obrtima”, ali su i u tom dijelu morali naglasiti kako se zalažu za raznolike oblike poput “društvenih poduzeća, radničkog dioničarstva i suvlasničkih udjela zaposlenica i zaposlenika u firmama”.
Nekako nije za očekivati da će gradski obrtnici i mali poduzetnici pritisnuti krizom biti oduševljeni idejama koje nalikuju povratku radničkog samoupravljanja ili pak time da nagrađuju “zaposlenice i zaposlenike” vlasničkim udjelima. Ali tko zna.
Daleko veći dio svog programa stranka Možemo posvetila je javnom sektoru, a poglavito Zagrebačkom holdingu. Samo jedna kompanija – zagrebački ZET (inače poznat kao proizvođač gubitaka) – dobila je vrlo sličan prostor u programu stranke Možemo kao i kompletno zagrebačko privatno poduzetništvo.
Treba dodati kako je plan stranke Možemo i zadati udarac dijelu gradsko-privatnog poduzetništva jer u programu najavljuju kako će dijelovi Zagrebačkog holdinga preuzeti značajni dio poslova koje sad obavljaju privatna poduzeća. Vrlo su detaljno ušli u problematiku neučinkovite javne nabave (ponuđači bez konkurencije), ali u programu zapravo nema uvjerljivih podataka o tome kako će preko javnih gradskih tvrtki realizirati svoju zelenu, digitalnu i demokratizacijsku agendu uz najavljeno rezanje troškova i dizanje učinkovitosti, s uštedama za građane, a poboljšanjem usluga.
Radi se o širokom popisu fantastičnih želja koji se na mjestima čini utopijski-kontradiktornim: u jednom dijelu zdravorazumski primjećuju kako će direktore gradskih tvrtki birati na natječajima te će inzistirati na profesionalnosti, a s druge strane namjeravaju povećati utjecaj na te menadžere kroz “predstavnike fizičkih i poslovnih korisnika, radnica, predstavnika Gradske Skupštine, neovisnih stručnjaka i raznih društvenih skupina…”.
Ukratko, menadžerima Holdinga, koji mogu kazneno dogovarati zbog odluka koje potpisuju, solit će pamet vrlo raznolika skupina Možemovaca. Isto tako, zanimljivo je kako inzistiraju na transparentnijoj javnoj nabavi, ali priznaju kako će kriterije postavljati onako kako se njima sviđa, što će predstavljati svojevrsnu predselekciju natjecatalja, piše Drljača.
O tome kako lijepo u Možemo zamišljaju život u Zagrebu, neovisno o tome hoćemo li imati uspješne privatne poduzetnike, puno govori bajkoviti zadnji pasus programa. Ne radi se o klasičnom zaključku i završnoj riječi, ali puno govori o mindsetu autora programa, pa ćemo ga citirati. Zanimljivo je kako Bandićevo “Ljeto na Savi” žele zapravo zamijeniti svojim rješenjem koje se čini skupljim od Bandićevog:
“Poznato je da je Zagreb jedan od rijetkih gradova na svijetu koji ne živi dovoljno uz svoju rijeku. Revitalizirat ćemo područje uz Savu projektima zelene infrastrukture, prostornim i ekološkim intervencijama te sadržajima za građanke i građane Trnja i cijelog Zagreba. Promašeni projekt ‘Ljeto na Savi’ dokazao je da nije dovoljno medijski oglasiti ad hoc sklepane sadržaje ne bi li se time postigao željeni rezultat. Potrebno je osigurati odgovarajuću infrastrukturu na savskom nasipu (sanitarni čvorovi, rasvjeta, koševi i česme) za rekreacijske aktivnosti, a ona je i polazište za kulturne i sportske manifestacije kakve grad uz rijeku zaslužuje. Poticat ćemo i podržavati projekte kao što je Mystic tribe uz Hendrixov most, koji oživljavaju prostor uz Savu i okupljaju ljude. Jednako tako brodove koji su preostali na Savi, a dio su tradicije grada, treba primjereno obnoviti i omogućiti im rad”.
Nisu napisali hoće li pripremne radove za Zagreb na Savi kakav zamišljaju u Možemo sve obaviti veliki Holding, ili će koju klupicu postaviti neki privatni poduzetnik.
