Godišnjica je zločina nad franjevcima Širokog Brijega
Ulomak dijaloga iz filma. Dominika Sedlara – Razgovor. Priča se temelji na stvarnom i jedinom susretu između Tita i nadbiskupa Alojzija Stepinca
Stepinac: “Kako god na to htjeli gledati, nalazim određenu utjehu s onima koji promiču mir umjesto ideje o miru stečenom sredstvima krvave diktature.”
Tito: “Ne može se napraviti omlet, a da se ne razbije nekoliko jaja. Ovaj rat nije završio s nekim savršenim sporazumom koji će ostati cijelu vječnost… I ja bih volio da se dosegne apsolutni mir, no ostaje pitanje… Kako?”
Stepinac: “Mir dolazi iz poznavanja samog sebe. Poštovanja za bližnjega i vjere u Boga.”
Tito: “I upravo sam ugledao svinju kako je poletjela! Budimo realni bar jednom… Sedam dana nakon vašeg predavanja, kad smo praktički bili pred vratima Zagreba, ne samo da ste komunizam opisali kao prijeteću opasnost, već ste nas javno optužili za uništavanje crkava i ubijanje svećenika. Niste mislili da ćemo ući u grad, zar ne?”
Stepinac: “Biskupi i ja smo jednostavno govorili istinu, i mogu je ponoviti u bilo kojem trenutku, sada ako želite.”
: “Programirani ste da imate odgovor na što god navedem.”
Stepinac: “Jer nemam što skrivati. Moja duša je čista. Je li Vaša? Dvjesto četrdeset i tri svećenika i njihovih sljedbenika ubili su partizani, sto šezdeset i devet su zatvorili, osamdeset i devet je nestalo, zajedno sa sto devetnaest teologa. Brojke neprestano rastu.”
Tito: “Ne možemo ovako razgovarati.”
Stepinac: “To su brojevi koje se ne može poreći.”
Tito: “Dosta!” Tito udara rukom o stol. “Ako je bilo što od onoga što kažete istina, vaši ljudi nisu umrli kao nevini ljudi… sami ste rekli… sve u životu ima svoj uzrok i posljedicu!”
Stepinac: “To su bili ljudi od Boga i časti…”
Tito: “Poštedite me igranja na suosjećanje. Ili su se pretvarali da su neutralni ili su se izravno priklonili neprijatelju.” Tito si natoči još jednu čašu viskija…
Stepinac: “Sedmog veljače… dvadeset i devet svećenika je ubijeno unutar samostana u Širokom Brijegu, u Hercegovini…”, Tito se nasmiješi.
Tito: “Informacije koje sam ja dobio bile su da je Široki Brijeg bio naoružano uporište neprijatelja… jednostavno tako.”
Stepinac: “Dakle, svjesni ste onog što se dogodilo?”
Tito: “Da. Problem je riješen.”
Stepinac: “Ti svećenici nisu imali ništa osim kuhinjskih noževa.”
Stepinac: “Znam dovoljno da znam da oružje nikada nije dio svećenstva.”
: “Tako smo brzi braniti na temelju starih pretpostavki.”
Tito: “Trebali bi znati bolje, Nadbiskupe, nego da podmećete vrat da spasite nekoga iz Hercegovine… jedino u čemu oni uživaju više od novca je iskrivljavanje istine… postojali su uvjerljivi dokazi da ih se…”
Tito: “Zbrine. I ja sam bio taj koji je dao naredbu… ljudi umiru, Nadbiskupe. Bili su na pogrešnoj strani povijesti u najneprikladnije vrijeme. Trebalo je poslati poruku.”
Izvor: Dux Croatorum
