Grbeša: Plenkovićeva izjava o oporbi nepotrebna i ima prizvuk paranoje

Marijana Grbeša, profesorica sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, u Pressingu je govorila o dezinformacijama, ruskoj propagandi i drugim važnim komunikacijskim pitanjima.

Analizirajući izjavu premijera Andreja Plenkovića o vanjskim utjecajima i oporbi, Grbeša je ocijenila da se prije svega radi o nespretnoj izjavi.

“Ovom izjavom je dao na važnosti oporbi koja se sama dosta slabo uspijeva izboriti za svoju poziciju. Naravno da je povukla cijeli niz asocijacija, prije svega na devedesete godine i naravno da ima prizvuk paranoje. S druge strane, ako postoje takvi utjecaji, što u globalnoj konstelaciji odnosa nije nemoguće, svakako se ne izlazi s ovakvom izjavom u javnost”, kazala je komunikacijska stručnjakinja.

Na pitanje postaje li Plenkovićev stil nervozan, profesorica Grbeša je rekla da to nije nimalo neobično s obzirom na cijeli kontekst.

“Treba biti pošten i reći da je ova Vlada iznijela cijeli niz dramatičnih situacija na svojim leđima i naravno da koncentracija u takvim situacijama popušta. Kada imate brutalan ratni sukob na europskom tlu, kada nas čeka neizvjesna zima, kada smo suočeni s cijelim nizom ekonomskih i drugih pritisaka, naravno da popušta koncentracija onih koji upravljaju tim krizama”, kazala je Grbeša dodajući da Vladi uz to dodatan pritisak stvara cijeli niz afera.

“S obzirom na odnos snaga, Vlada i HDZ i dalje uživaju superiornu podršku u odnosu na druge strane, zbog toga je ovo nepotrebno”, zaključila je.

Propagandni rat Rusije i Ukrajine

Profesorica Grbeša smatra da komunikacijski rat još uvijek dobiva Ukrajina, ali ističe da postoje razlike u korištenju komunikacijskih sredstava “iznad i ispod pojasa.”

“U ovom ratu sredstvima “iznad pojasa” mislim da Ukrajina i dalje jako dobro radi svoj posao. Uspijevaju taj sukob ostaviti na vrhu medijske, a onda i javne agende u cijelom nizu interesnih zemalja. U onom dijelu propagande ispod pojasa, tu Rusija radi dobar posao”, dodala je Grbeša.

Pojašnjavajući koja su to sredstva “ispod pojasa”, kazala je da su to sva rubna, etički problematična sredstva.

“Bilo da se radi o korištenju dezinformacija ili crnoj propagandi, etiketiranju, laganju i slično”, navela je.

Smatra da i jedna i druga strana vode rat za narativ, odnosno interpretaciju tog sukoba.

“U određenim javnostima Rusija taj rat dobiva na način na koji je nama ovdje dosta nezamisliv. To znači korištenje priče o Ukrajincima kao nacistima, ne-nacije, sotonista i najrazličitijih oznaka kojima ih se označuje”, rekla je Grbeša ističući da se već u susjednoj Srbiji može vidjeti da je takav narativ jako živ.

Proruski narativ

Profesorica ukazuje da je na rat u Ukrajini prenesen konstrukt koji je postojao i prije rata.

“Putinomanija je fenomen obožavanja Putina koji je nastao još prije rata u određenim dijelovima javnosti u različitim državama,a koji ima veze s antiestablišmentom. Pri tome Amerika predstavlja establišment, zastupnicu liberalnih i progresivnih vrijednosti, što za konzervativnu javnost predstavlja zlo. Putin se tu nametnuo kao borac protiv američkog imperijalizma, njihovog nametanja kvarnih vrijednosti. Sada je taj konstrukt prenesen i na ovaj sukob i samo se nastavio na sličan način”, pojasnila je.

Na pitanje je li moguće ograničiti dotok informacija, odgovara da je to moguće u velikoj mjeri, ali ipak ne potpuno.

“Mi kada pričamo uglavnom razmišljamo o mladom čovjeku koji tipka po tastaturi i traži vijesti po internetu, ali većina publika o kojima pričamo je starije stanovništvo, ljudi u ruralnim dijelovima Rusije. Oni ne znaju doći do informacija niti promisliti da im trebaju alternativne informacije”, napominje komunikacijska stručnjakinja.

Grbeša ističe i da se ne smije podcijeniti moć mainstream medija.

“Mislimo da su ljudi sposobni kritički razmišljati. Međutim, ako smo dugo izloženi jednoj vrsti informacija, ako smo sustavno bombardirani jednom vrstom informacija, naša moć kritičkog procesuiranja tih informacija će ipak oslabiti”, upozorava Grbeša.

Milanovićeva arogancija

Komentirajući izjave predsjednika RH Zorana Milanovića vezane uz ukrajinsku krizu, poput toga da Rusija nikad ne može izgubiti u ratu, da kada veliki ratuju mali trebaju biti pod stolom i slično, Grbeša je kazala:

“Što se tiče izjava našeg predsjednika općenito i vezano uz vanjsku politiku, mislim da je prije svega loše što su neusklađene s Vladom. To stvara lošu sliku, ali i opći dojam nesigurnosti u domaćem javnom prostoru. Nisam vojni niti geopolitički analitičar, ali u komunikacijskom smislu mogu reći da takve izjave sigurno sadrže određenu dozu populizma. On nije pravi populist, ali po svom stilu je sigurno populist odnedavno.”

Napominje da ostavlja drugim stručnjacima da procijene koliko njegove izjave sadržajno drže vodu, ali da su one svakako neempatične i vrlo arogantne.

Hrvatska služi Vučiću za odvraćanje pažnje od problema

Osvrćući se na narative u susjednoj Srbiji, Grbeša je kazala da Hrvatska kod srpske vladajuće garniture ima funkciju žrtvenog jarca, opasnih drugih, crvenih krpa…

“U svakom slučaju, ima funkciju nečega što se koristi strateški da se odvrati pažnju od problema. Ono što je problem kod takvih istupa, koji su nama pomalo smiješni, je da srpski građani imaju dojam da se u Hrvatskoj događa to isto, da je to jedna kičasta instrumentalizacija nacionalizma koja postoji na obje strane, da to traje i sada eskalira.
U tom smislu takav tip performansa koji Vučić izvodi može biti prilično opasan”, upozorava Grbeša.

Smatra da u Srbiji vladaju treš pamfletizam, medijska nesloboda, politička tabloidnost, dok kod nas to ne postoji. Ipak, skreće pažnju da su u Hrvatskoj problem senzacionalizam i populizam medija.

“Taj tip neprijateljske histerije nije uopće dobar. Vučić je dirigent, a mediji su orkestar koji svira nacionalistički marš koji neprestano buči u Srbiji”, kazala je osvrćući se na srpske medije.

Populisti u hrvatskoj politici

Govoreći o populizmu, istaknula je razliku između populističke ideologije i populističkog stila. Da bi se nekog moglo proglasiti pravim populistom, potrebno je da on ispunjava dva kriterija – identifikacija s narodom i antiestablišment.

“Političari koji usvajaju taj tip retorike su pravi populisti. Oni često identificiraju postojanje neke skupine koja ugrožava narod. Međutim, puno političara usvaja populistički stil. Oni se na najrazličitije načine identificiraju s narodom. Osim toga, tu je i identifikacija opasnih drugih ili često zazivanje nekih kriznih situacija, projiciranje dramatičnosti”, kazala je Grbeša.

Navodeći konkretne primjere, rekla je da populista po stilu kod nas ima puno te da je Zoran Milanović jedan od njih.

“Most je prava populistička stranka i jedna od prvih populističkih stranaka u Hrvatskoj koja je ugrozila duopol HDZ-a i SDP-a. Živi zid je bio populistička stranka, Mislav Kolakušić je populist, Miroslav Škoro je populist ili kako smo ga mi klasificirali kao celebrity populista. Onda imate ekstremne primjere poput Richarda u Zadru. Na lokalnim izborima imate val neovisnih, među njima je bilo jako puno populista koji su svi došli do pozicija na toj retorici antagonizma između naroda i elita”, navela je.