Haag ponovno proziva Srbiju zbog odbijanja izručenja Jojića i Radete: Zatajena pravda ili politički prkos?
Predsjednica Mehanizma za međunarodne kaznene sudove Graciela Gatti Santana ponovno je pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda prozvala Srbiju zbog kontinuiranog odbijanja da izruči dvojicu članova Srpske radikalne stranke – Petra Jojića i Vjericu Radetu. Ova optužnica, koja nije povezana , s ratnim zločinima, nego s nepoštivanjem Haškog tribunala, postala je simbol višegodišnjeg zastoja u suradnji između Srbije i međunarodnih pravosudnih institucija.
Santana je u svom izlaganju jasno istaknula da predmet protiv Jojića i Radete ostaje neriješen jer Srbija, unatoč višekratnim zahtjevima i važećim nalozima za uhićenje, i dalje odbija postupiti u skladu s pravnim obvezama, prenosi RSE.
Jojić i Radeta optuženi su još 2012. godine zbog navodnog utjecaja na svjedoke u postupku protiv Vojislava Šešelja. Tereti ih se da su prijetnjama, ucjenama i mitom pokušali spriječiti svjedoke da svjedoče ili da promijene svoje iskaze. Međutim, Srbija nikada nije provela nalog za njihovo uhićenje, tvrdeći da Zakon o suradnji s Haškim tribunalom ne predviđa izručenje osoba koje nisu optužene za ratne zločine.
Viši sud u Beogradu 2016. godine potvrdio je takvo tumačenje zakona, a srbijanske vlasti su naknadno ponudile da dvojac bude procesuiran pred domaćim pravosuđem. No Haški sud i njegovi predstavnici, uključujući bivšeg predsjednika Carmela Agiusa, više su puta istaknuli kako takva praksa nije prihvatljiva – Srbija, kao potpisnica međunarodnih sporazuma, ima jasnu obvezu suradnje čak i u predmetima za nepoštivanje suda.
Ova situacija ponovno otvara pitanje odnosa Srbije prema međunarodnom pravosuđu i njezine stvarne političke volje za suradnju s međunarodnim institucijama. Dok Haški sud poziva na poštivanje zakona i presedana, Beograd nastavlja braniti svoj suverenitet i pravne interpretacije, čime u očima međunarodne zajednice sve češće biva percipiran kao remetilački faktor u regionalnoj pravdi i pomirenju.
Ostaje za vidjeti hoće li međunarodni pritisci uroditi plodom ili će slučaj Jojić–Radeta postati još jedan simbol sporog i selektivnog provođenja međunarodne pravde na Balkanu.
