HEROJSKA MLADOST Ratni put Roberta Raiča počeo je obranom rodnog Šibenika; ‘Oluju je toliko čekao, nažalost nije je doživio‘
Na dan 19. ožujka 1995. godine, na Dinari je kao pripadnik 14. topničkog divizijuna Hrvatske vojske poginuo mladi Šibenčanin i heroj Domovinskog rata Robert Raič.
U neposrednoj blizini zatekao se Ivica Kokić, također Šibenčanin, Robertov prijatelj i suborac. Zajedno su branili Šibenik 1991. kao pripadnici 113. brigade, a ratni su im se putevi ponovno ukrstili na Dinari u pripremama za oslobodilačku operaciju "Oluja". Kokić se idućim riječima prisjetio trenutka koji će pamtiti cijeli život, kobnog trenutka kada je izgubio Roberta:
"Bila je to nedjelja 19. ožujka 1995. oko 13:10 sati kad su pale još dvije četničke granate ispaljene iz tenka s Talijanovog vrha s druge strane Livanjskog polja i nakon par minuta gledaš kako ti prijatelj mrtav leži u blatu, krvi, snijegu. Pokojni Robert je tada bio pripadnik 14. topničkog divizijuna na topu 130 mm. Ja sam bio pripadnik 7. gardijske brigade "Puma" kao zapovjednik računateljske desetine na haubicama 122 mm D-30. Bili smo tada na terenu u zaseoku Grabež kod Gornjih Kazanaca na livanjsko-dinarskoj bojišnici u Bosni i Hercegovini. Moj paljbeni položaj je bio udaljen oko 200 metara od Robertovog paljebnog položaja", kaže Ivica Kokić.
Obrana Šibenika, Maslenica, Oluja
Robert Raič rođen je u Šibeniku 13. siječnja 1972. godine. Odrastao je u obitelji Janje i Ante koji su "trbuhom za kruhom" doselili u Šibenik jer je Ante bio pomorac. Bio je jako blizak sa sestrom Žanom. Prijatelji ga pamte kao živog mladića koji je vrijeme često provodio bildajući u teretani. U osvit rata otišao je služiti vojni rok u Jugoslavensku narodnu armiju. Shvativši da se nalazi u vojsci koja napada njegov narod odlučio je pobjeći. U tome je i uspio, a o tim danima i Robertu progovorio je njegov bratić Mile Perica:
Robert Raič bio je pripadnik 113. šibenske brigade
"On je prebjegao iz Bihaća, iz JNA, i došao se prijaviti u Zbor narodne garde u hotel Punta u Vodicama. Bio je to kolovoz 1991. i već idućeg mjeseca počeo je napad JNA na Šibenik. U njemu je Robert branio grad Šibenik kao pripadnik 3. satnije 2. bojne 113. brigade Šibenik na šibenskom mostu. Nakon toga išao je na najteži dio šibenskog ratišta, a to je bilo skradinsko zaleđe. Nakon nekog vremena prebacio se u topništvo brigade. Bio je to odred Yankee 130 mm. Oni su bili nadaleko poznati, bili su jedna od najboljih topničkih bitnica u Domovinskom ratu. Za vrijeme operacije "Maslenica" bio je u mjestu Drage između Vodica i Biograda na Moru. Uslijedilo je Južno bojište - Popovo polje prema Trebinju. Nakon Dubrovnika išli su u BiH za Livanjsko polje. Ispostavilo se da mu je to bio posljednji teren. Bio je bezbrižan. Često je govorio "Nisam ja na prvoj liniji, meni neće biti ništa." Sve je sa smiješkom odrađivao", rekao je Mile Perica.
Oluju nažalost nije doživio
Nažalost operaciju "Oluja", koju je toliko čekao, nikada nije doživio.
"On je sebe vidio u ‘Oluji‘, da će on biti u Kninu. Bio je uvjeren da će to dočekati. Nažalost jednog nedjeljnog popodneva tenkovska granata od 100 mm oduzela mu je život. On je bio jedini poginuli u tom napadu, a više njegovih suboraca je ranjeno. Bili su otkriveni. Postoje priče kako su se trebali maknuti s tog položaja. Predugo su stajali na tom mjestu i to se pokazalo kobnim", kaže Mile Perica, bratić pokojnoga Roberta Raiča.
Među braniteljima koji su obranili Šibenik bio je i Robert Raič (ilustracija)
