Holjevac objasnio tko su ljudi koji napadaju molitelje na Trgu: ‘Ne, to nisu prosvjednici’

Sukobili se prosvjednici i molitelji – vrište naslovi. Prvo da raščistimo terminologiju: nisu se mogli sukobiti prosvjednici i molitelji jer oni koji ometaju tuđe javno okupljanje ili prosvjed nisu nikakvi prosvjednici, a još manje “protuprosvjednici”. Ovo potonje i ne postoji, sam je pojam besmislica. Oni su antidemokratski i antiliberalno nastrojene osobe koje drugima negiraju osnovna ljudska prava zajamčena Ustavom, presudama Europskog suda za ljudska prava, Poveljom UN-a i nebrojenim drugim međunarodnim dokumentima.

Ta su prava pravo na javno okupljanje (članak 42 Ustava RH) i pravo na javno iskazivanje vjere (članak 40 Ustava RH). Nazivati ih “protuprosvjednicima” cinično je. Bi li tko udbaše koji su ’71. na trgu premlaćivali okupljene studente nazvao “protustudentima”? Sjetite se kako su se ti isti ljudskopravaški aktivisti obračunali sa 73-godišnjom “protuprosvjednicom”, umirovljenom liječnicom Ružicom Ćavar, kad im je skidala transparente na Cvjetnom trgu: šakom u glavu! I govorili su da to tako treba jer što baba ima ometati njima prosvjed! Sad pak oni ometaju tuđi prosvjed, ali opet su oni ti koji tuku.

A nisu se ni “sukobili”, nego su molitelji napadnuti kad su agresivci nagrnuli na njih. Agresiju pokazuje samo jedna strana, i to tjednima i mjesecima, a policija ne čini ništa. Što je isprovociralo napadače? To što netko javno moli. Toliko o toleranciji i uvažavanju različitosti. Protiv čega ili koga prosvjeduju ti “prosvjednici” ili “protuprosvjednici” s Trga bana Josipa Jelačića? I što oni uopće navode u prijavi policiji kao razlog okupljanja? Prosvjedovanje protiv tuđeg mirnog okupljanja? To bi bilo protuustavno i protuzakonito. Ili možda ona kvaziumjetnica i LGBT udruge koje bi prve kmečale da netko dopusti “protuprosvjed” protiv Pridea prijavljuju policiji kao razlog okupljanja jedno, a rade nešto drugo? Ako lažno prijavljuju prosvjed “za ženska prava”, a zapravo im je stvarni cilj galamom i bubnjanjem omesti tuđe okupljanje, onda policija mora takav skup jednostavno zabraniti i prekinuti.

Što kaže zakon?

Dopustiti održavanje takvog “protuprosvjeda” udar je na temeljna ljudska prava i slobode. Članak 128 KZ-a vrlo je jasan: “Tko uskrati ili ograniči pravo na javno okupljanje ili mirni prosvjed koji je organiziran u skladu sa zakonom, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine… Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko silom, ozbiljnom prijetnjom ili na drugi način spriječi, onemogući ili znatno ometa javno okupljanje ili mirni prosvjed koji je organiziran u skladu sa zakonom.

Zahtjeve da se ta prava, pravo na javno okupljanje i na javno očitovanje vjere, ukinu ili ograniče, i to ne svima nego samo nekim ljudima i nekim vjerama (jednoj, konkretno, da muslimani mole za to da žene nose burke i ne izlaze iz kuće bez muža ili brata u pratnji, nitko ne bi reagirao), nitko ozbiljan ne bi smio podržati. No neki, unatoč tome, nastoje ta prava ograničiti ili ukinuti, a “intelektualci” po medijima palamude o tome kao da tu postoje “dvije strane medalje”, “ovi i oni prosvjednici”, oni koji su za nešto i oni koji su za nešto drugo. Ne, postoje samo ljudi koji prakticiraju svoje Ustavom zajamčeno pravo i oni koji im to pravo pokušavaju verbalnim i fizičkim nasiljem i agresijom osporiti, a to za što je i protiv čega tko od njih s aspekta zakona i ljudskih prava te prava na neometano javno okupljanje potpuno je nebitno.

Nije moguće zabraniti

Ustav i zakon jamče pravo na mirno okupljanje, što znači da se okupljene ne smije uznemiravati, ometati ni vrijeđati. Oni kojima takvo mirno okupljanje iz bilo kojeg razloga smeta mogu se okupiti i iznijeti svoje stavove i mišljenja, ali tako da ni na koji način ne ometaju one prve, što u praksi znači na drugom mjestu ili u drugo vrijeme. Najbolje oboje. Uostalom, što bi bilo kad bi netko odlučio organizirati “protuprosvjed protiv protuprosvjeda”, doći s transparentima tipa “primite se kuhače” ili “abortirajte prvo sebe”? Imali bismo rat na ulicama.

Postoji li pak zakonski temelj da se molitva na trgu zabrani zato što nekom smeta pa to onda može rezultirati nasiljem? Ne. Zakon razlikuje kategorije javnog okupljanja i javnog prosvjeda, ali samo zbog razine policijske zaštite. Zabraniti prosvjed zato što je na njemu izbilo nasilje nije moguće, prema ustaljenoj praksi i presudama ESLJP-a, s obzirom na to da je uvijek moguće da se neka grupa ne slaže s onim za što, ili protiv čega, netko drugi prosvjeduje. Dakle, nasilje koje izbije na skupu zbog protivljenja neke druge grupe građana prosvjednicima ne može biti razlog za zabranu okupljanja jer bi tako bilo moguće nasilno sabotirati bilo čije pravo na javno okupljanje.

To je zakonski moguće samo ako su organizatori unaprijed planirali i organizirali nasilje – primjerice, kod prosvjeda Antife na skupovima G8, gdje je paljenje automobila, pljačkanje trgovina i nasilje nad slučajnim prolaznicima dio plana organizatora “prosvjeda”. Također, moguće je zabraniti okupljanje ako potiče na rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, ali ne vidim kako bi to bilo primjenjivo na molitvu.

Zašto policija ne postupa po zakonu

Najvažnije je pitanje zašto policija ne postupa po zakonu, zašto ne podnosi kaznene prijave s obzirom na to da je tu očito riječ o kršenju kaznenog zakona. Što se čeka, da mlada partizanka baci bombu među ljude koji mole, uz povike “Tito je velik”? Je li to zato što su brojni “protuprosvjednici” zapravo aktivisti Možemo? Je li djelovanje te stranke zapravo usmjereno protiv ustavnih sloboda građana s naglaskom na vjerske? Užasavajuće je koliko se mržnje iz medija i s društvenih mreža usmjerava prema tim ljudima. Umjesto da mediji potiču slobodu, ljudska prava i toleranciju, slave se oni koji drugačije od sebe žele ušutkati, ometati, vrijeđati, koji ih kleveću kao ljude koji tuku svoje žene i koji svoj svjetonazor žele nametnuti svima kao jedini dopušten u javnom prostoru.

No vlasti se ne usuđuju pozvati policiju na postupanje po zakonu jer se očito boje medijske i političke snage onih koji krše zakone i Ustav, boje se histerične reakcije “progresivdžija” ako ispoštuju zakon i zaštite slobodu govora i javnog okupljanja te javnog ispovijedanja vjere, iako su u nekim drugim slučajevima zabranjivali “protuprosvjede” kako ne bi bilo tučnjave. Recimo, 2022. godine u Srbu je zabranjen uredno prijavljen prosvjed protiv tamošnje proslave Dana ustanka naroda RH, tako da se postavlja pitanje – jesu li svi jednaki pred zakonom u ovoj državi ili su jedni malo jednakiji? Zašto je Draženu Kelemenicu, što god tko mislio o njemu, zabranjeno ono što je dopušteno Arijani Lekić Fridrih – ometati tuđe javno okupljanje? Galamdžije i bukači s ulice u međuvremenu postaju sve agresivniji i ako se ne postupi po zakonu, samo je pitanje vremena kad će ovo završiti tragično.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav uredništva Portala Dnevnih Novosti