Hrvat ’91. Srbima u lice sasuo ono što bi se malo tko usudio: ‘Zašto ne prikažete ovu sramotu?’
Zdenko Gorup dobro je pretpostavio da dolazak 60 tenkova i 40 oklopnih transportera u Baranju 1991. godine nikako nisu dobar znak za Hrvate. Ovaj mještanin Čeminca bio je potpuno u pravu…
Posljedica ovoga ulaska tenkova bila je neviđena agresija na Hrvatsku pri čemu je iz Baranje te godine protjerano 25.000 Hrvata i ne-Srba (većinom Mađara i manji broj drugih naroda), te su počinjeni brojni ratni zločini od strane srbijanskih okupatora.
No, hrabri Zdenko toga je bio svjestan i prije nego što se sve dogodilo… Nakon balvan revolucije, puzajuće agresije, a potom i sukoba na Plitvicama kao i zločina u Borovu Selu, velika kolona tenkova koja se iz Srbije kretala baranjskim selima, 1991. došla je u Beli Manastir.
“Oženio sam Srpkinju, ali dalje nećete!”
To je jako naživciralo Zdenka koji je bez imalo straha u kameru sasuo sve što mu je toga trenutka bilo na srcu. Prilikom davanja izjave, u mikrofon reportera javno je rekao svoje ime i prezime, te ime sela iz kojeg je došao promatrati kolonu koja ga je neopisivo razbjesnila:
“Neka vidi javnost, neka vidi Europa! Ovdje sam kuću kupio, stvorio i napravio i ne idem odavde!” , dodao je glasno uzvikujući kako je dolazak tenkova živa sramota za Baranju.
Sve je dobro predvidio
Inače, nakon okupacije Baranje 1991., samoproglašena Republika Srpska Krajina organizirala je nekoliko lokacija za držanje zatočenih hrvatskih vojnika i civila u Belom Manastiru tijekom Domovinskog rata.
Godine 2009., zbog sumnji da su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva u hrvatskom gradu Belom Manastiru u drugoj polovici 1991. godine, temeljem naloga Tužiteljstva za ratne zločine srbijanska policija uhitila je četiri osobe dok je peti osumnjičeni u bijegu. Uhićeni se sumnjiče za ubojstva najmanje šest civila nesrpske nacionalnosti, protuzakonita zatvaranja, povredu tjelesnog integriteta, zastrašivanje, teror, mučenja i nečovječna postupanja.
