HRVATI, DOBRO IH POGLEDAJTE! Ova ‘šaka’ vojnika obranila je metropolu: Skinuli oznake i upali u krcat tabor JNA, tražili da im se predaju
Većina Zagrepčana gotovo uopće nije upoznata sa činjenicom da je njihova sudbina te ’91. godine poprilično ovisila o svega 30-tak pripadnika “Crnih mambi“, bojne koju je iznjedrila 2A brigada “Gromovi”. Na počastima koja se ovim neviđenim herojima svake godine u ovo doba simbolično odaje u Farkašiću, obično budu prisutni samo sudionici koji su, vjerovali ili ne, preživjeli akciju koju je po svakoj logici – nemoguće preživjeti:
AUTOR: Snježana Vučković / Dnevno.hr
Neprijatelj Zagreb imali na pladnju
Moćna JNA je tog listopada ’91. godine, zaključila kako će se lakoćom pravcem Petrinja – Lekenik – Velika Gorica spojiti s ostalim postrojbama JNA, čime bi Zagreb imala na pladnju. Nikako nisu računali na Farkašić, malo mjesto kraj Kupe, a niti na želju diverzanata iz Crnih mambi da ih odbiju po svaku cijenu. Trodnevna bitka je započela 17. listopada i iako je brojčana nadmoć i bolja opremljenost više stotina vojnika JNA ukazivala na njihovu glatku pobjedu, Mambe pojačane lokalnim branitelja obranile su selo i zarobile tri tenka, a da pritom nisu imali gubitke.
Sljedećeg dana – šok. Hrabre “mambe” pod zapovjedništvom Petra Bajana zbog guste magle upadaju među četnike i vojnike JNA, kada dolazi do izražaja Bajanovo lukavstvo:
Skinuli oznake i upali im u tabor
“Ono što smo ujutro našli, bilo je za ne vjerovati. Njihovi napušteni tenkovi su još brujali, sve je bilo puno krvi i zavoja, ali nigdje leševa. Oni su cijelu noć izvlačili svoje mrtve… Moji dečki su skidali s tenkova mitraljeze, a ja sam si za opasač stavio jugoslavensku zastavicu koju sam tamo našao. Poveo sam 5-6 dečki po toj magli u izviđanje, zanimalo me gdje su se povukli. Krenuli smo i srećom, nismo imali običaj u takvim akcijama nositi naše oznake, jer smo se već sljedećeg trenutka našli usred njihovog tabora! Bilo ih je kao mrava, a svi su iskopali rovove po dužini. Tenkova je bilo više nego naših vojnika. Tamo smo se našli usred ručka jer smo vidjeli kako stoje u redu za čaj i paštetu. Malo nas je uhvatila panika, ali ona zastavica za pojasom popravila je stvar. Stali smo i pribrali se. Nismo bezglavo odjurili, jer smo računali i na minsko polje. Posnimali smo što sve oni imaju, a to ga je bilo puno. Shvatili smo, da ako oni rasporede tenkove – nema nam spasa. Jedina šansa, bila nam je juriš”, ispričao je o nevjerojatnoj akciji višestruko ranjavani Bajan koji je kod svojih vojnika uočio strah, ali im nije dao uzmaknuti.
Tražili JNA da se preda!
“Povlačenja nema”, kazao je Bajan i doveo Crne mambe 200 metara od neprijateljske vojske. Odvažnost koju je tada pokazao, zvuči nevjerojatno. Iako se obratio značajno brojčano nadmoćnijoj srpskoj vojsci, od njih je zatražio da se predaju! Zbunjenost i iznenađenost JNA, mambe su iskoristile za žestoki napad pri čemu su na samom početku iz ose pogodili prvi tenk:
“Rasturili smo ih! Tukli smo se s njima, oni onako zatečeni pokušavaju na tenkove, a mi samo udaramo. Dočepali smo se njihovog ‘pinzgauera’ koji je bio pun osa i zolja, ali smo stalno bili u očekivanju pojačanja koje nikako da stigne. Ipak, nas 15-20 njih je rasturilo”, izjavio je Bajan koji je prije svega i samom generalu Boži Budimiru u zapovjedništvu ukazivao na važnost Farkašića.
“Bitka u Farkašiću bila je ključna. Tvrdio sam, ako on padne, linija borbe je u Zagrebu i to na zaobilaznici. Već tada sam tražio pojačanje…”, tako je Bajan uvjeravao generale, koji s njim baš i nisu dijelili mišljenje. Ispostavilo se da zapovjednik Crnih mambi bio u pravu. Unatoč svemu, ludo hrabri izviđači su izvojevali pobjedu u kojoj su imali dva poginula, a do 22. listopada potjerali su agresora sve do Glinske poljane.
