Hrvati ostaju bez milijardi eura: Naglo zavladala panika

Hrvatska ima još manje od četiri mjeseca da Europskoj komisiji preda planove na temelju kojih namjerava povući sredstva iz čak 150 milijardi eura vrijednog obrambenog mehanizma SAFE. Riječ je o povijesnoj akciji naoružavanja EU-a, koji je, kao što je to nedavno rekao predsjednik Zoran Milanović, “nekad bio ideja mira, danas malo manje”. SAFE omogućuje da se sve zemlje članice Europske unije te Ukrajina zadužuju pod istim uvjetima, uz iste kamate za Hrvatsku kao i, primjerice, za Poljsku ili Njemačku.

Hrvatska, dakle, ima otvoren put za povlačenje značajnog dijela tog novca, ali potrebno je pravovremeno pripremiti i predati planove. Prvi konkretan korak učinjen je aktivacijom nacionalne klauzule o fleksibilizaciji trošenja. Sad je na Vladi da odradi domaću pretpripremu, definiranje projekata, troškovnik i planove javne nabave. Bez toga bi sredstva mogla ostati neiskorištena. Poznajući hrvatsku birokraciju, sve ove predradnje koje moraju biti odrađene bez ijedne mrlje, po regulama EU-a, teško da će biti zadovoljene u tom roku i Hrvatska bi lako mogla biti među članicama koje su povukle najmanje novca.

“Hrvatska zasad nema potrebe za iskorištavanjem mogućnosti iz ovog zahtjeva, ali u kontekstu geopolitičkih napetosti, vidimo ovo prije svega kao jednu vrstu osiguranja ako bude potrebe za korištenjem mogućnosti iz ove klauzule”, rekao je ministar financija Marko Primorac. Iza te se rečenice zapravo krije činjenica da Hrvatska nema spremne velike, konkurentne projekte koje bi EU smatrao strateškima, a ako ih i ima, oni neće na vrijeme biti predani.

Vojna sila

Ratu između Rusije i Ukrajine ne nazire se kraj, a upravo su ruske i bjeloruske prijetnje bile jedan od najvećih razloga za uspostavu SAFE-a, mehanizma koji je dio mehanizma ReArm. Vrijednost obaju fondova veća je od 800 milijardi eura. Taj bi novac Hrvatska mogla dobiti tako da se zadužuje interno, unutar EU-a, a uvjet je da 65 posto nabave (dijelova, proizvodnje itd.) bude domaće. Ministar obrane Ivan Anušić o ovoj se temi dosad vrlo diskretno izjašnjavao. Tek je prije desetak dana počeo govoriti o tome kako Hrvatska ima sjajne kapacitete za proizvodnju bespilotnih letjelica. Javnost su tada podsjetili da je Hrvatska dronove proizvodila dok je ta industrija još bila u povojima, jer su primitivni oblici bespilotnih letjelica korišteni i u Domovinskom ratu.

Hrvatske bi tvrtke, najavio je, već do kraja ove godine mogle proizvesti pola milijuna bespilotnih letjelica, te bismo mogli postati jedna od vodećih zemalja EU-a u tom segmentu. Tu je od najveće važnosti osječka tvrtka Orqa, najveći hrvatski proizvođač dronova i dijelova za dronove, koja je nedavno nizu svojih uspjeha dodala i suradnju s turskom vojskom, za koju proizvodi FPV, malene dronove koji se postavljaju na turske letjelice tipa Baryaktar. I to je uglavnom to. “EU traži da zemlje ponude nešto što je od strateške važnosti, podjednako za sigurnost zemlje koja predlaže kao i za ukupni, kumulativni obrambeni učinak, odnosno buduću vojnu snagu EU-a. Unija nema svoju vojsku i ne stvara je, ali ovime namjerava stvoriti EU kao fragmentiranu vojnu silu, ne pod jednim zapovjednikom, ali pod jednom zastavom”, govori nam upućeni izvor.

Ministarstvo obrane održalo je nekoliko sastanaka s Koordinacijom hrvatske obrambene industrije, a i unutar Hrvatske udruge poslodavaca djeluje HUP – Udruga obrambene industrije, no zasad nema ambicioznih istupa. Možda nam zbog toga iz HUP-a već desetak dana ne odgovaraju na molbu da nam omoguće sugovornika iz obrambene grupacije. Hrvatska može ponuditi nekoliko konkretnih stvari u okviru mehanizma SAFE, a sve polazi od postojećih kapaciteta koje imamo u obrambenoj, ICT i logističkoj industriji.

Geografski položaj

Prije svega, postoji prostor za proširenje proizvodnje streljiva i eksploziva jer već imamo ozbiljne tvrtke poput HS Produkta. Uz strateška partnerstva s drugim europskim proizvođačima, moguće je pokrenuti ili proširiti proizvodne pogone za streljivo i komponente eksploziva, čime bismo zadovoljili kriterij o visokom udjelu komponenata EU-a u proizvodu.

Sektor razvoja dronova i autonomnih sustava nudi temelje za ulazak u vojnu sferu. Tvrtke poput Orqe već imaju know-how koji se može preusmjeriti u razvoj vojnih dronova, što je područje koje SAFE posebno podupire. Sektor kibernetičke sigurnosti iz godine u godinu jača, a kompanije poput Spana, King ICT-a ili Infobipa, zajedno sa sveučilištima i istraživačkim centrima, mogu biti nositelji projekata koji uključuju razvoj kibernetičke zaštite, protunapadnih sustava i enkripcijske tehnologije. Geografski položaj i razvijena infrastruktura omogućuju ponudu logističkih i servisnih kapaciteta. Luka Rijeka, zračne luke i skladišni kompleksi na Jadranu mogu poslužiti za održavanja, skladištenja i distribucije obrambene opreme, uz modernizaciju financiranu kroz SAFE.

Metaloprerađivačka i elektronička industrija već sudjeluju u opskrbnim lancima EU-a, što se može usmjeriti i prema proizvodnji komponenti za obrambene sustave, poput mehaničkih sklopova, dijelova za oklopna vozila i elektroniku za komunikacijske sustave. Prilika, dakle, ima, a ima i novca te ga samo treba uzeti, no pitanje je hoće li sve “otići u zastaru”.