Hrvatska vojska dobiva novog ‘prvog čovjeka’: Evo koga su Milanović i Anušić navodno odabrali
General-pukovnik Siniša Jurković najizgledniji je kandidat za načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske, a pregovori o njegovu imenovanju odvijaju se daleko od očiju javnosti između novog ministra obrane Ivana Anušića i predsjednika Republike Zorana Milanovića. Ne treba biti pretjerano upućen u odnose između Banskih dvora i Pantovčaka da bi se zaključilo kako je ovo velik iskorak u odnosima predsjednika Milanovića i premijera Andreja Plenkovića, koji su već dugo na ratnoj nozi, posebice kada je riječ o kadroviranju.
Sukobima između Milanovića i Plenkovića, kada je riječ o resoru obrane, uvelike je pridonosio i nekompetentni bivši ministar Mario Banožić, kojega je Milanović koristio kao marionetu u svojim obračunima s Plenkovićem ističući ga kao jednu od najvećih slabosti u Plenkovićevoj vladi, što i nije bilo daleko od istine. I danas u MORH-u pričaju da je nesretni i nespretni Banožić iza sebe ostavio kaos, no isto tako govore kako je Anušić strateg i mudri politički operativac koji je s lakoćom pregazio sve one koji su propitivali njegovu formalnu naobrazbu, dokazujući da jedan dečko sa seoskom školom zna i umije na nacionalnoj razini voditi ovako složen resor kao što je obrana.
Znajući da će mu Milanović više koristiti kao saveznik nego kao neprijatelj, možda i stoga što se predsjednik u posljednje vrijeme približio desnom biračkom tijelu, Anušić je, dočim je sjeo u ministarsku fotelju, okrenuo broj predsjednikova ureda, a nakon toga, krajem prošle godine, odradio i prvi susret s Milanovićem, koji je prema mnogima označio pomirbu. Ne nužno pomirbu Plenkovića i Milanovića, ali svakako pomirbu dvojice političara čije se ovlasti isprepliću oko obrane i Hrvatske vojske.
Turbulentan mandat
Kada je posrijedi vojska, ne treba zaboraviti da početkom ožujka admiral Robert Hranj, načelnik Glavnog stožera, po sili zakona odlazi u vojnu mirovinu. Upućeni tvrde da postoji mogućnost da se Hranj nakon idućih izbora nađe na popisu kandidata za diplomatsku službu, uz ostalo i zbog toga što se kao načelnik Glavnog stožera pokazao kao vrhunski profesionalac i vojnik koji se nije želio petljati u sukobe između Banožića i Milanovića iako su se oni, nerijetko i uz Plenkovićev blagoslov, lomili baš preko njegovih leđa. No, bez obzira na premijerove pritiske, on nije pristao na to da prestane slušati vrhovnog zapovjednika, predsjednika Milanovića. Hranj je dokazao da je dorastao, a kako zasad stvari stoje, njegov nasljednik ne bi trebao proći kroz tako turbulentan mandat.
Jurković je inače rodom iz Nove Gradiške, a trenutno obnaša dužnost zamjenika načelnika Glavnog stožera te je ujedno i bivši zapovjednik Hrvatske kopnene vojske koji se usavršavao i u Sjedinjenim Državama te je bio zapovjednik Operativno-mentorskog tima za vezu u sklopu NATO-ove misije u Afganistanu. Kako tvrde upućeni, Jurković je profesionalac i vojnik, a uz njega, kao kandidat mogao bi se pojaviti i general-bojnik Denis Tretinjak iza kojeg također stoji respektabilna vojna biografija.
Dio strategije
S predsjednikom sada pregovore vodi Anušić koji mu se odlučio približiti i koji je odmah na prvom sastanku otvorio pitanje umirovljenja admirala Hranja, kako bi u ožujku kandidat za njegova nasljednika bio spreman. Manevar je to koji možda djeluje trivijalno, ali i to je dio strategije – ni Plenkoviću ni Anušiću uoči parlamentarnih izbora i kampanje za njih sukobi s Milanovićem vezani uz imenovanje načelnika Glavnog stožera ne bi bili od koristi.
Zato je Anušić s Milanovićem spustio lopticu i još jednom opravdao povjerenje koje mu je dao premijer Plenković, koji će s druge strane s Milanovićem ipak prije ili poslije morati pronaći zajednički jezik. Možda se imenovanja konzula i veleposlanika i mogu pomaknuti do završetka parlamentarnih izbora i do konca ove godine, ali će njih dvojica ipak morati odlučiti tko će biti novi ravnatelj SOA-e i hoće li uopće trebati tragati za nasljednikom Daniela Markića. To je pitanje na koje bi se odgovor trebao znati do lipnja, a u svakoj normalnoj državi ovakav dogovor pokušao bi se postići daleko od očiju javnosti i uz izbjegavanje tenzija, što će vrlo vjerojatno biti teško postići s obzirom na Milanovićev i Plenkovićev teški karakter.
