HRVATSKI DR. PROPAST! Već dvije godine upozorava na ono što se sad događa, sada ima još crnju prognozu: ‘Opet nas lažu
“Nitko nema kristalnu kuglu, osim mene. Već dvije godine detaljno govorim što će se dogoditi”, govorio je još u srpnju ove godine ekonomist Neven Vidaković komentirajući rast kamatnih stopa u eurozoni. Zbog njegovih nepopularnih, ali točnih ekonomskih prognoza, postao je “hrvatski Dr. Doom”, odnosno “doktor propast”.
Aluzija je to na američkog ekonomista Nouriela Roubinija, on je spomenuti nadimak dobio nakon što je predvidio veliku ekonomsku krizu 2008. godine kojoj se tada, barem ako je vjerovati pisanjima svjetskih vodećih medija, tada nitko nije nadao.
Svi vodeći svjetski analitičari su se sprdali s njim, govoreći kako ne zna o čemu govori, sve dok nije došao taj čuveni 15. rujna kada je propala investicijska banka Lehman Brothers koja je za sobom povukla cijeli svijet u kaos iz kojega se, neki bi rekli, svjetsko gospodarstvo nije nikada u potpunosti oporavilo. Strukturalni problemi koji su stajali iza propasti tada četvrte po veličini američke investicijske banke nisu nikad riješeni i čini se kako nam opet dolaze na naplatu.
Kaskamo za Europom i svijetom
Svijet je tu krizu u međuvremenu zaboravio. Što se tiče Hrvatske, mi smo i tu, kao i uvijek malo kaskali za Europom i svijetom. Duže nam je trebalo dok smo ušli u recesiju, ali nam je trebalo duže da i izađemo iz nje. Pozitivan pomak ostvarili smo tek 2016. godine, ponajviše zahvaljujući turizmu i oporavku graditeljstva potaknutog APN-ovim kreditima.
U međuvremenu smo ušli u Europsku uniju, a HDZ i njihova vlada su nas počeli uvjeravati kako će sve biti super, nemamo se čega brinuti. Samo trebamo pričekati ulazak u Schengen i eurozonu i pred Hrvatskom će se otvoriti neslućene gospodarske mogućnosti. Planove je malo poremetila pandemija, ali kako je Hrvatska nakon covida zabilježila najveći gospodarski rast u cijeloj Europi, činilo se kako ništa ne može zaustaviti Plenkovića i njegove ministre. Iako je inflacija počela rasti u lipnju prošle godine, potaknuta rastom cijena energenata, ni Plenković ni HNB nisu napravili ništa kako bi je ako ne zaustavili, onda barem usporili. Za HNB i Vladu fokus je bio i ostao na euru. Ništa nije bilo važnije od ulaska u eurozonu, a Plenkovićeva Vlada nijednom u ove dvije godine nije ozbiljno odgovorila na pitanja zašto se potencira ulazak u eurozonu u vrijeme kada Hrvatsku i svijet drma velika ekonomska kriza. Što se tiče HNB-a, jedini njihov zadatak je bio održati kunu stabilnom. Za ostalo nisu imali previše volje.
Štednja svakog dana vrijedi sve manje
Hrvatska za tri dana ulazi u eurozonu. I dok se prije godinu dana najavljivalo ekonomsko blagostanje, sada su prognoze već nešto pesimističnije. I sam guverner Vujčić je o prednostima ulaska u eurozonu ovih dana samo mogao navesti kako se hrvatski građani ne moraju bojati rasta kamata kakav je posljednjih mjeseci viđen u Mađarskoj i u Češkoj. O ostalim prednostima, ni riječ.
Ekonomist Neven Vidaković je jedan od rijetkih koji je, baš poput američkog Dr. Dooma 2018., posljednje dvije godine upozoravao kako se nemamo čemu veseliti jer su EU, a posebno Ekonomska i monetarna unija (EMU) u stanju ozbiljne stagflacije za koju je pitanje kako i kada će riješiti.
Još je početkom ove godine govorio kako će nam standard pasti 10 posto prije ulaska u eurozonu i 10 posto nakon, zbog čega su ga neki grubo ismijavali. Nažalost, izgleda kako je još bio i optimist. Uz rekordno niske kamate koje su u većini banaka oko 0 posto, građanima štednja vrijedi sve manje. Plaće, koje su nominalno rasle, i čime se premijer hvali, realno padaju. Iz dana u dan za svoj novac možemo kupiti sve manje.
Pad standarda očit je svima, a biti će još očitiji nakon nove godine kada građani počnu zbrajati koliko su potrošili novaca u prosincu i koliko su njihove plaće zapravo male u odnosu na plaće ostalih zemalja u eurozoni. I psiholozi već upozoravaju kako bi ulazak u eurozonu mogao donijeti pad potrošnje na koju se Plenković toliko oslanjao u rastu BDP-a. Nažalost, i naš premijer kao i brojni drugi širom svijeta u 2023. će uvidjeti kako je štednja iz pandemije potrošena i kako nema više što tjerati rast BDP-a.
Strah pred padom zaposlenosti
Dok je Plenković govorio kako će kamate pasti nakon ulaska u eurozonu, Vidaković je upozoravao kako će se nakon ulaska u euro, europska fiskalna kriza preliti i na nas, i zbog rasta kamatnih stopa će narasti rate kredita. Uz više rate kredita i više cijene hrane i drugih potrepština, prosječna hrvatska obitelj će morati uštedjeti na nečem drugom.
Građani u 2023. godinu ulaze sa znanjem da će inflacija i kamatne stope nastaviti rasti, kao i da će njihov novac vrijediti puno manje nego prošle godine. Usprkos stalnim optimističnim prognozama premijera Plenkovića, čak i kod njega se primjećuje nervoza. Nije nikakvo čudo što nitko iz državnog vrha nije danas otišao na Baniju posjetiti ljude čija su djeca već počela gubiti živote u hladnim kontejnerima koji prokišnjavaju. Zna i on da građani mogu podnijeti samo toliko.
Sada nas lažu, upozorava Vidaković, da će Njemačka ući u recesiju, a Hrvatska neće. Kao da će njemački građani koji gube posao doći na Jadran i trošiti kao ludi. Upravo je to ono pred čime Plenković i njegova Vlada, iako to nikad neće reći naglas, strepe. Sve je dobro dok ne dođe do pada zaposlenosti. Kada se to dogodi i Hrvati bi mogli okrenuti leđa sadašnjem HDZ-ovom vodstvu. Dogodilo se već jednom nakon što su ljudi počeli gubiti poslove u prošloj krizi, isti scenarij bi se lako mogao ponoviti i opet.
