Hrvatski generali u miru: Mentalnim balvanistima smetaju pjesme s kojim su bojovnici odlazili u borbu i smrt da bi Hrvatska živjela
Hrvatski generali u miru – general bojnik Ivan Tolj, general bojnik Ivan Kapular, prof. dr. Andrija Hebrang, pričuvni general bojnik, general bojnik Žarko Tole, general bojnik Ivica Primorac – oglasili su se povodom napada u medijima na hrvatsku nogometnu reprezentaciju.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
“Povodom našega hrvatskog osvajanja 3. mjesta na svjetskome nogometnom prvenstvu želimo zajedno s hrvatskim braniteljima i golemom većinom hrvatskoga naroda izraziti sreću, radost i čestitke našim Vatrenima, na čelu s izbornikom Zlatkom Dalićem. I ovaj put su pronijeli diljem svijeta hrvatsko ime. I ovaj put se po svim kontinentima i kutcima kugle zemaljske čulo za hrvatski narod koji je prije tridesetak godina u krvi i suzama stekao državnu nezavisnost.
Potpuno je u pravu Zlatko Dalić kada je rekao da nije bilo branitelja i naše pobjede u Domovinskome ratu, ne bi bilo ni njega ni reprezentacije, ni srebra, ni dviju bronci! Hvala mu da je ovaj veliki uspjeh posvetio hrvatskim braniteljima. Da, bez njih ne bi bilo ni kolosalnih uspjeha naših rukometaša, vaterpolista, skijaša, boksača, gimnastičara tenisača… Ne bi bilo međunarodno priznatoga hrvatskog stijega za koji su i pod kojim su izborili takve velike pobjede i uspjehe koji su već sada upisane zlatnim, srebrenim i brončanim slovima u hrvatskoj i svjetskoj športskoj povijesti.
Nismo iznenađeni bolesnim reakcijama susjeda tzv. ”komšija” s onu stranu Dunava i Drine, za koje su, za razliku od Hrvata, Marokanci braća i prijatelji i za koje je njihov novovjeki ”vožd srpskog sveta” navijao. A, nakon pada Vukovara ,četničke i JNA horde su pjevale, bit će mesa, bit će mesa i tražili su salate da bi klali Hrvate. I doista nakon toga je uslijedilo klanje, Ovčara i mnoga druga stratišta diljem Hrvatske. I bez srama, trideset godina nakon tih užasa koje su počinili, slavlje, radost i pjevanje naših ljudi u Hrvatskoj i u iseljeništvu proglasili su ”povampirenim ustaštvom” uperenim protiv Srba, pozivajući se na svoje, milijun puta, ponovljene mitomanije i laži.
Povod ovoga našega obraćanja javnosti nije samo potreba da u ime hrvatskih branitelja izrazimo našim nogometašima zahvalnost, već i to što smo dužni izraziti naše negodovanje zbog pokušaja nekih redikula u Hrvatskoj, da na crti voždovske Srbije, prekriveni plaštem jugo-nostalgije, klevetanjem, podvaljivanjem i etiketiranjem obezvrijede i relativiziraju ovo veliko športsko i nacionalno dostignuće, s ciljem stvaranja nesloge i podjele u hrvatskome društvu i narodu. Agresiji na Hrvatsku prethodili su balvani na našim cestama, koje su postavljali oni koji se nisu mirili s pravednom i prirodnom željom hrvatskoga naroda za samostalnošću i uspostavom Hrvatske države. Takve smo porazili. Međutim, ova pobjeda, svjetska bronca zlatnoga sjaja pokazuje da još i nakon trideset godina naše slobode i nezavisnosti postoje među nama mentalni balvanisti, koji, kad god mogu, postavljaju balvane i klipove ne bi li kotač života hrvatskoga naroda vratili unatrag , u blato iz kojega smo se golemim žrtvama izvukli.
I zato u našim pobjedama, u našoj radosti, u našim pjesmama pronalaze ono čega nema. I zato im smetaju pjesme, Moja domovina, Lijepa li si, Čavoglave… Smeta im u pjesmi Čavoglave pozdrav Za dom spremni, s kojim su hrvatski bojovnici odlazili u borbu i smrt da bi Hrvatska živjela. Uzalud tim i takvima govorimo da to nije ustaški pozdrav. Ustaški je pozdrav bio ”Za dom i poglavnika spremni” i nikada ga nisu hrvatski branitelji izgovarali. Imali smo svoga Predsjednika, vrhovnoga ratnoga zapovjednika i utemeljitelja Republike Hrvatske Franju Tuđmana i zajedno s njim spremno smo obranili svoj dom i Hrvatsku. Da, bili smo spremni za Dom! Spremni jučer, danas i sutra! Pa neka pati koga smeta ta spremnost!
I slažemo se i potpisujemo Lovrenove riječi: “Šaka bijednih i ljubomornih ljudi, mrze sve što je hrvatsko. Ustvari mrze sebe prvo. Njima se zgadilo kad sam zapjevao pred cijelom Hrvatskom ”Lijepa li si“. I ne slažemo se s dežurnim i medijski sveprisutnim Aleksandrom Stankovićem, koji je rekao, između ostaloga, da mu ne trebaju ambasadori koji se opuštaju uz Za dom spremni. Aco, što se tu može, nema vam pomoći. Vi niste spremni i zato patite kad vas smeta, a Livaković, Stanišić, Šutalo, Gvardiol, Pašalić, Juranović, Perišić, Majer, Modrić, Kovačić, Oršić, Kramarić, Petković, Livaja, Brozović, Lovren…. na čelu sa Zlatkom Dalićem neka pjevaju i neka igraju uvijek spremni za Dom i Hrvatsku. Spremni baš kao i mi branitelji u ratu i stvaranju Hrvatske. Hvala im što promiču temeljne vrijednosti uspjeha jednog naroda, ljubav za domovinu, vjeru i obitelj. Neka nam i dalje pronose slavu Hrvatske i pobjede u miru. I neka im je i neka nam je svima čestit Božić i blagoslovljena i sretna nova 2023.godina.”
