Hrvatsku napuštaju cijele obitelji: Zemlja opustošena, očajni poslodavci po radnike na Daleki istok

Oko 15% radne snage danas čine stranci, dok Vlada tek započinje izradu imigracijske strategije.

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, otvorile su se mnoge prilike kako za kompanije tako i za građane, a time su se podigle rampe. U početku su se isticali samo pozitivni aspekti integracije i zajedničkog europskog tržišta, a mobilnost je bila jedan od najvažnijih. Jednostavnija putovanja, lakši prijelazi preko granica i veća mogućnost zapošljavanja bili su ključni beneficiji, izvještava poslovni.hr.

Tada nitko nije mogao predvidjeti da će jedna od najvećih prednosti pristupa zajedničkom tržištu, koje ove godine slavi 30. godišnjicu, postati glavni problem u Hrvatskoj. Dizanjem rampi, procjenjuje se da je izgubljeno oko 300 tisuća radnika. Hrvatska se suočila s dosad nepoznatim izazovom - nedostatkom radne snage. U relativno kratkom razdoblju, glavni problem više nije bila visoka stopa nezaposlenosti, koja je 2013. i 2014. iznosila 17,3 posto, već nedovoljan broj radnika u gotovo svim sektorima.

Hrvatska se već suočila s valovima migracija u prošlosti, poput onih tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Međutim, trenutni val migracija je bitno drugačiji. Demografi i ekonomisti upozoravaju da cijele obitelji odlaze, posebno zbog boljih obrazovnih mogućnosti i brže integracije u društva u koja se sele. Nažalost, ne postoje jasni znakovi da će se ti negativni trendovi uskoro promijeniti. Naši sugovornici ističu da bi, osim ekonomskog standarda, ljudima u Hrvatskoj također trebalo osigurati uređeno društvo u kojem svatko ima jednake mogućnosti pred pravosuđem, državnim službenicima, liječnicima, poslodavcima itd. Međutim, za sada nema naznaka da itko ima volje mijenjati takvo stanje.

Hrvatski građani će nastaviti pratiti svjetske trendove migracija, koji nikada nisu bili intenzivniji. Prema izvješću UN-a, u 2020. godini je migriralo 3,6% svjetske populacije, što je povećanje od 83% u usporedbi s 1990. godinom. Ljudi više nego ikad traže bolje prilike, posebno u Europi, a Njemačka je jedna od država u kojoj su hrvatski građani pronašli svoje mjesto pod suncem.

Prošle godine je odobreno tisuće radnih dozvola stranim radnicima, dok se prije pet godina tražilo samo 7 tisuća takvih dozvola.

Od ulaska u EU, prema objašnjenju profesora Krešimira Ivande s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Hrvatska je izgubila oko 230 tisuća stanovnika zbog negativne neto migracije, što predstavlja razliku između broja useljenih i iseljenih osoba. Naglašava se da je najintenzivnije iseljavanje bilo u razdoblju od 2014. do 2019. godine, s vrhuncem u 2017. godini, dok se useljavanje povećava od tada.

Nažalost, ističe Ivanda, naša administracija nema precizne podatke o profilu iseljenika. "To znamo samo za malu skupinu određenih zanimanja, poput liječnika, za koje postoji određena administrativna procedura vrednovanja diploma, licenci i slično. Međutim, po stanju na tržištu rada vidimo da iseljava stanovništvo širokog spektra zanimanja, od manje obrazovanih do visoko obrazovanih stanovnika, sa i bez iskustva. Zemlja u koju se najčešće odlazi je Njemačka, na koju je u određenim godinama otpadalo i više od polovice ukupnog broja iseljenih.

Druge važne zemlje odrednice iseljenika su Irska i Austrija nakon čega slijede ostale zemlje poput Švicarske, Švedske, Danske, zemalja Beneluksa i ostalih ", navodi Ivanda.

Prije sedam godina, 2016., informatičar Vatroslav Vrdoljak je napustio Hrvatsku i preselio se u Austriju, odnosno Beč. Međutim, njegovi razlozi za odlazak nisu uobičajeni. Vatroslav je odlučio promijeniti svoj životni stil, a Beč je bio toliko blizu Zagreba da mu se izraz "napustiti Hrvatsku" činio prejakim. "Bliže je nego odseliti se negdje južnije od Splita ili na neki dalji otok. Pogotovo sada bez granice", kaže Vatroslav.

"Odlučili smo otići jer je moja partnerica upisala doktorat iz političkih znanosti u Beču. Doktorski program nema intenzivan ritam predavanja kao diplomski i mogao bi se završiti i iz Zagreba, s povremenim odlascima u Beč, ali odlučili smo se na selidbu radi životne promjene. Godinama smo posjećivali Beč jer tu imamo prijatelje i to nas je navelo na razmišljanje u tom smjeru. Ta prijateljska mreža nam je i pomogla u dolasku i početku života u Beču. Ona je doktorirala 2021., no odlučili smo ostati iako više nijedno od nas nije fizički vezano za ured, odnosno mjesto rada", objašnjava Vatroslav.

Kao informatičar s 15 godina radnog iskustva, Vrdoljak nije imao problema s pronalaskom posla u Beču, unatoč činjenici da je tada još uvijek vrijedila zabrana zapošljavanja Hrvata u Austriji. "Poslodavci koji su bili spremni boriti se s tom administrativnom preprekom zapošljavali su radnike iz Hrvatske", ističe Vatroslav. Opisuje Beč kao vrlo ugodan grad za život. "Nije niti prevelik niti premali, fantastično povezan izvanrednim javnim prijevozom. Nudi hrpu sadržaja bilo koje vrste".

Više o temi pročitajte OVDJE.