I dužnici i bankari ovoga su tjedna dobili po jednu odluku Suda EU-a koja im ide na ruku. Što će to značiti u praksi?
Sud Europske unije u četvrtak je na pitanje jednog španjolskog suda odgovorio u predmetu C-452/18 kako konverzija kredita u CHF-u nije prepreka za potpuno obeštećenje potrošača, što je u potpunoj suprotnosti s oglednim postupkom našeg Vrhovnog suda. Sud EU-a tumači kako potrošač može sklopiti sporazum kojim zamjenjuje nevaljanu odredbu drugom odredbom (konverzija), međutim postoje zaštite zbog kojih se potrošač nikada ne može odreći buduće sudske zaštite i testiranja poštenosti odredbi koje su ga ranije obvezivale.
Što to ovom trenutku znači za 20.000 ljudi koji su u Hrvatskoj odlučili tužiti banke unatoč konverziji kredita i krenuli u potpuno obeštećenje? Najjednostavnije rečeno, ne baš previše, jer domaći sudovi nakon objave oglednog postupka često odbijaju nove tužbe ili čekaju da vide hoće li Vrhovni sud promijeniti stav.
U najgorim slučajevima, kaže nam Denis Smajo, aktivist udruge Frankeri, sudovi donose presude u korist banaka, čime potrošačima stvaraju nove troškove. No nije sve tako crno, otkriva nam Smajo, pogotovo nakon očitovanja Suda EU-a koji je prema našem Ustavu nadređen Vrhovnom sudu:
'Ogledni postupak je napravio probleme određenom broju ljudi. Sudovi su počeli suditi u korist banaka pa je nastala i panika u strahu od velikih sudskih troškova. No poslije ovog španjolskog slučaja mislim da će krenuti presude u korist potrošača. Nažalost, uvijek će biti kratkovidnih sudaca koji će gledati samo odluku Vrhovnog suda i ništa iznad nje. To nije pravilan stav jer je naš Ustav usklađen s pravnom stečevinom EU-a i prema njemu Sud EU-a je iznad Vrhovnog suda', kaže nam Smajo.
On očekuje i da će Vrhovni sud napraviti reviziju ogledne presude te vratiti ravnotežu između potrošača i banaka: 'Vrhovnom sudu nije u interesu da se blamira, ogledni postupak su donijeli bez toga da su pogledali i raspitali se kakva je praksa u Europi, iako imaju službu koja bi takve stvari trebala provjeravati.'
Denis Smajo
Izvor: Cropix / Autor: Ronald Gorsic / CROPIX
Kada bi problematika kredita u švicarskim francima bila jednostavna, cijeli taj slučaj ne bi trajao već deset godina. Tako Hrvatska udruga banaka odbacuje mišljenje Suda EU-a i navodi kako su sporazumi o konverziji u Hrvatskoj sklopljeni na temelju zakona te na osnovi jasno propisanih i zakonom utvrđenih uvjeta i parametara.
U udruzi, ne navodeći na koga misle, kažu kako određeni pojedinci u javnom prostoru koriste odluke Suda EU-a iako se one odnose na specifične okolnosti unutar svake pojedine države koje su neprimjenjive kod nas i ne znače puno našim potrošačima.
'Za hrvatske okolnosti relevantnija je jučerašnja odluka Europskog suda C-81/19, u kojoj se zaključuje da se Direktiva 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ne primjenjuje na ugovorne odredbe koje su odraz prisilnih normi nacionalnog zakonodavstva, odnosno, u hrvatskim okolnostima, na odredbe sporazuma o konverziji sklopljenih u skladu s pravilima Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. Naime podrazumijeva se da je nacionalni zakonodavac svojom intervencijom uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza ugovornih strana', kažu u HUB-u.
I što sad? I bivši dužnici u švicarskim francima i bankari ovog tjedna dobili su po jednu odluku Suda EU-a koja im ide na ruku. Što će se događati dalje, hoće li biti puno novih tužbi i kako će cijela priča završiti, pitamo odvjetnika Miću Ljubenka. On podsjeća da je Vrhovni sud donio odluku u prvom oglednom postupku te ustanovio da je sporazum o konverziji sklopljen na temelju zakonskih osnova i stoga ima pravne učinke i valjan je u slučaju i kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu, o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
'Važno je upozoriti da se pravna utvrđenja sudskih odluka donesenih i utemeljenih na zakonu te obvezujućih pravnih shvaćanja moraju primjenjivati pred domaćim sudovima, odnosno da nitko nije ovlašten pozivati na njihovo nepoštivanje samo zato što mu sadržaj te odluke ne ide u prilog', kaže nam Ljubenko i dodaje kako je očekivano da će sudovi u nastavljenim postupcima postupati u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda, ali i da ne postoji realna proceduralna mogućnost da bi Vrhovni sud ponovno u drugom oglednom sporu razmatrao ovo ili slično pitanje jer je to odluka u oglednom sporu koji djeluje prema svima i nije tzv. sudska praksa iz pojedinačnog slučaja.
Odvjetnik Mićo Ljubenko
Izvor: Pixsell / Autor: Marko Lukunic
'Ne očekujem da će presuda Europskog suda C-425/18 utjecati na sudsku praksu u Hrvatskoj iz razloga što postoji bitna razlika u okolnostima u kojima je donesena navedena presuda Suda EU-a i učincima Zakona o konverziji. U Hrvatskoj je sporazum o konverziji uređen Zakonom o konverziji, a koji je jasno i transparentno propisao uvjete i parametre konverzije, dok se presuda Europskog suda C-425/18 odnosi na potpuno drugačiji sporazum između potrošača i vjerovnika, u kojem su postojale netransparentne odredbe sporazuma stranaka. Slična situacija dogodila se i s presudom Suda EU C-118/17, koju su određene interesne skupine u javnom prostoru navodile kao značajnu, da bi Vrhovni sud konstatirao da ona nije primjenjiva na pravne postupke u Hrvatskoj. Smatram da je zabrinjavajuće na taj način dezinformirati javnost te motivirati bivše dužnike u CHF-u na podizanje tužbi, koje mogu prouzročiti znatne financijske posljedice za građane', objasnio je Ljubenko te zaključio:
'Međutim Europski sud je jučer donio odluku C-81/19, koja bi zaista mogla utjecati na sudsku praksu u Hrvatskoj, s obzirom na zaključak da se Direktiva 93/13 o nepoštenim potrošačkim ugovorima ne primjenjuje na ugovorne odredbe koje su nastale na temelju zakonskih propisa, a što je upravo bio slučaj kod sklapanja konverzije u Hrvatskoj. U svakom slučaju smatram da i nadalje neće biti adekvatno koristiti zaključke ovog suda koji se odnose na strane sporove i pitanja iz stranih zakona koja nisu jednaka našem zakonu. U tom smislu, nije dovoljno da je riječ o nekom pitanju potrošačkog prava kao zajedničkom pitanju, nego da je nužno ocjenjivati i primjenu konkretnih zakona.'
