Imovinska kartica posrnulog šefa Janafa puna je rupa. Koliko duboko kopa Povjerenstvo za sukob interesa?
Da je moguće da neki dužnosnik zataji neku informaciju u imovinskoj kartici, to nije novost. Da se ne događa, ne bi bilo ni silnih kazni Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.
No prvi put se dogodilo da jedan odvjetnik tvrdi da dužnosnik nije prenio upravljačka prava na njega, iako je Povjerenstvo dobilo i adresu i OIB tog odvjetnika. Radi se, naravno, o slučaju Dragana Kovačevića i on nam je bio povod da provjerimo što točno i kako Povjerenstvo provjerava podatke iz imovinske kartice.
Kako su u Povjerenstvu pojasnili za tportal, to tijelo provodi dvije vrste provjera - cjelovitu, s provjerom svih podataka navedenih u imovinskoj kartici, ili djelomičnu, kada se provjerava onaj dio podataka za koje postoje saznanja što ukazuju na to da nisu točni.
Svaki put kada dužnosnik preda imovinsku karticu ona ide na provjeru i to na način da se podaci navedeni u kartici uspoređuju s onima koje Povjerenstvo prikupi od nadležnih državnih tijela. Tako se, primjerice, podaci o prihodima uspoređuju s podacima Porezne uprave, podaci o nekretninama s podacima zemljišno-knjižnih sudova (op.a., dužnosnici u karticu moraju unijeti i podatke iz zemljišnih knjiga, no oni nisu vidljivi za javnost), podaci o automobilima s podacima Ministarstva unutarnjih poslova i slično. 'Ako se utvrdi nesklad između podataka navedenih u kartici i podataka prikupljenih od nadležnih tijela, Povjerenstvo poziva dužnosnika da se očituje o utvrđenom neskladu. Nakon zaprimanja dužnosnikovog očitovanja odlučuje se ima li elemenata za pokretanje postupka', kaže za tportal glasnogovornica Povjerenstva Martina Jurišić.
No kada su u pitanju podaci o tvrtkama u vlasništvu dužnosnika, zona provjere postaje malo sivlja. Naime, kako nam pojašnjava Jurišić, svaki put se traži ugovor o prijenosu upravljačkih prava, no nema podataka državnih tijela s kojima se mogu usporediti. 'Kad je riječ o prijenosu upravljačkih prava na temelju udjela u vlasništvu trgovačkog društva, dostava sklopljenih ugovora o prijenosu upravljačkih prava traži se od samih dužnosnika s obzirom na to da ne postoji tijelo nadležno za vođenje evidencije takvih ugovora', kaže Jurišić.
Drugim riječima, pitanje je vjerujete li da je dužnosnik doista prenio upravljačka prava. Takvi ugovori, kaže Jurišić, ne moraju biti ovjereni kod javnog bilježnika jer nisu zakonski propisana forma, no naravno da će imati veću težinu ako jesu ovjereni.
Predsjednica Povjerenstva Nataša Novaković kaže da je većina podataka u imovinskoj kartici provjerljiva bilo kroz nadležna tijela ili putem poznanika s obzirom na to da su kartice javno objavljene. Naime svatko, ako zna da dužnosnik ima neku imovinu koju nije prijavio Povjerenstvu, može prijaviti tog dužnosnika. Novaković ističe još jedan problem koji se stvorio s dužnosnicima koji su imali ili imaju svoje tvrtke.
'Veći problem je to što ne postoji zakonska obveza da u karticu stavljaju nekretnine koje su u vlasništvu firmi dužnosnika. Sada vidimo da je Kovačević imao nekoliko stanova koji su bili imovina njegovih tvrtki. Za to bismo svakako tražili da se izmijeni u zakonu', kaže nam Novaković.
Još jedna potencijalno siva zona su i krediti i ušteđevine jer ih Povjerenstvo ne može provjeriti. Naime odlukom Ustavnog suda iz 2012. Povjerenstvu je ukinuta mogućnost traženja podataka od bankarskih i drugih institucija koje raspolažu podacima o štednji i kreditima dužnosnika.
Tako da netko hipotetski i u banci, ali i kod kuće može imati ušteđevinu koju uopće nije prijavio Povjerenstvu.
