IN MEMORIAM Mario Vrbanec (31. 8. 1967. – 23. 2. 1992.)

Mario Vrbanec rođen je kao mlađi od dvojice sinova u obitelji Stjepana i Dragice rođene Novak. Rastao je zajedno s tri godine starijim bratom Vladom, a djetinjstvo je proveo na ulicama rodnog mu Zagreba.

Njegov je otac radio kao vozač, a majka je bila radnica. Osnovnu školu Mario je završio u Zagrebu, a srednju ugostiteljsku školu u Varaždinu.

Po zanimanju je bio kuhar, a radio je u „RIS-u“. U slobodno je vrijeme volio zaigrati i pogledati nogomet, a po naravi je bio miran, simpatičan i velikodušan. Zbog toga su ga i prozvali „Medo“.

S početkom rata Mario se uključio u obranu Lijepe Naše. Postaje pripadnik Narodne zaštite 155. brigade Hrvatske vojske, a potom biva mobiliziran u 101. brigadu Hrvatske vojske.

Sudjelovao je obrani Hrvatske na Pokupskoj i na Slavonskoj bojišnici. Njegov je suborac kazao za Marija: – Njegov je miran duh nosio veliko samopouzdanje koje je širio oko sebe. –

Mario je položio svoj život na oltar Domovine u dvadeset i petoj godini života. Poginuo je u prometnoj nesreći na crti bojišnice u Tomašancima kraj Đakova, pri obavljanju ratne zadaće.

Pri njegovom sprovodnom obredu, subojovnik mu je kazao: – Dragi naš Medo, dragi naš Mali! Da istini ne povjerujemo! Moramo te spustiti u hladan grob, ali ovdje ti obećavamo da te nikada zaboraviti ne ćemo… –

Mario, heroj naše slobode, posmrtno je promaknut u čin časničkog namjesnika Hrvatske vojske. Odlikovan je Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana te Spomenicom Domovinskog rata.

Njegovo je časno ime otisnuto na spomeniku na groblju u Stenjevcu te na spomeniku u Paulin Dvoru kojega je podignula 101. brigada Hrvatske vojske.