INTRIGANTNO Neistražena prošlost bojnika Tihomira Zebeca: Tajna zataškane istrage u Vojnoj policiji

Dolazak Ivana Turudića na čelo Državnog odvjetništva mnogima je pobudio nadu da bi se s kaznenih prijava koje dugo stoje u USKOK-ovim ladicama mogao skinuti oblak prašine. Pokazao je to i nedavni Turudićev susret s bivšim ministrom financija Slavkom Linićem, a upućeni tvrde da Linićeve prijave nisu jedine koje čekaju na red.

U moru takvih nalaze se, kako doznajemo, i prijave koje se odnose na aktualnog zapovjednika Počasno-zaštitne bojne, brigadira Tihomira Zebeca, koji je tu poziciju preuzeo od Elvisa Burčula zbog kojeg su se dugo sporili predsjednik Zoran Milanović i bivši ministar obrane Mario Banožić.

Prema detaljima iz kaznene prijave, Zebec je, dok je vodio odjel Vojne policije GSHV-a, vodeći se smjernicama nadređenih mu osoba, prije svega tadašnjeg zamjenika Slavka Barića koji je bio predmet rada VSOA-e, eliminirao dokazne radnje i druge elemente u kaznenopravnom dijelu, koje je, s obzirom na kaznene prijave, morao odraditi prema USKOK-u. USKOK na te spoznaje nije reagirao zbog nekog nevidljivog zaštitnika ekipe iz MORH-a, vjerojatno iz DORH-a. Uz Zebeca i Barića, u kaznenoj prijavi spominje se i nekadašnji načelnik Glavnog stožera Drago Lovrić.

Vrlo tajno

Njih trojicu u prijavi se tereti za neovlašteno iznošenje podataka koji su bili klasificirani stupnjem tajnosti “vrlo tajno”, što govori o nepoznavanju osnovnih načela rada, kao i načela zakonitosti i tajnosti, a to pak ukazuje i na moguće kršenje zakona, pa i na ozbiljna kaznena djela. Problem je za Zebeca u tome što je, vodeći se napucima nadređenih koji su zlorabili informacije iz USKOK-a, bio u službi izrade friziranih izvještaja koji su korišteni za eliminaciju osoba koje su Lovrić i Barić smatrali nepodobnima.

Prema službenoj biografiji, Zebec je šest godina bio zapovjednik Vojne policije te je zapovijedao i hrvatskim postrojbama u misijama u Afganistanu. U sustav Oružanih snaga ušao je 1991. godine kao dragovoljac, ali ni njegov ulazak u Oružane snage nije sasvim jasan. Kao koautor monografije “Vojna policija – u izgradnji i očuvanju mira”, 2013. godine ustvrdio je da se u obranu Hrvatske uključio 1991. godine kao pripadnik jedinice za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje, o čemu ne postoje službeni dokumenti. Kada je monografija izašla, ta je informacija izazvala negodovanje bivših pripadnika te postrojbe, koji su tvrdili da Zebeca nisu viđali u Rakitju.

Naglašavali su i da njegova imena nema na popisu pripadnika postrojbe u drugoj, godinu dana ranije objavljenoj monografiji, u kojoj su navedena imena više od 500 pripadnika, za što su kao izvor korišteni MUP-ovi podaci te popisi koje su sastavljali sami zapovjednici. Unatoč tomu, Zebec je ostao pri svojem, da je bio pripadnik postrojbe iz Rakitja, i najavio pokretanje upravnog postupka u kojem je uz pomoć dvaju svjedoka to trebao dokazati. I sam je kao zapovjednik Vojne policije naredio službenu istragu o svojem ratnom putu, ali do danas ne znamo što je ona pokazala iako smo više informacija pokušali dobiti i od MORH-a i od Ureda predsjednika još u vrijeme njegova imenovanja u kolovozu prošle godine. Inače su i početak i kraj njegova mandata na čelu Vojne policije obilježile afere.

Teške optužbe

Tijekom prve godine mandata, 2010., održavana je vježba vojnih policija Češke, Poljske, Slovačke i Hrvatske pod nazivom Black Bear 2010., nakon čega su se problematizirale nezakonito isplaćene dnevnice i putni nalozi, za što je Zebeca javno prozivao general Mladen Kruljac. “U sukob sam zbog ustroja Pukovnije Vojne policije došao i sa zapovjednikom Vojne policije, brigadirom Tihomirom Zebecom, koji je po Glavnom stožeru i na Međunarodnoj konferenciji o naoružanju govorio da me USKOK obrađuje i da nedostaju dva centimetra do moga hapšenja.

Ovo govorim kako bih ilustrirao njegov neprofesionalni rad koji je instruiran od nekih osoba, a sam je lažirao svoj ratni put, otuđio 15 tisuća kuna na Međunarodnoj vojnoj vježbi postrojbi vojnih policija Black Bear 2010. i za dvije godine uzeo 170 tisuća terenskog dodatka i dnevnica mimo svih pozitivnih propisa RH”, tvrdio je tada Kruljac, a slične tvrdnje iznose se i u spomenutoj kaznenoj prijavi.