Ispovijest HOS-ovca: Zoran Šorli opisao mučenja i zvjerstva koja je preživio pod rukama Željka Travice
Iza suhoparnog izvješća policije kako je prilikom ulaska u Veliku Britaniju u Francuskoj uhićen 62-godišnjak zbog ratnih zločina nad Hrvatima u Ceriću i Mirkovcima 1991., krije se strašna priča o zvjerstvima pobunjenih Srba. Krije se i priča o herojstvu HOS-ovaca koji su bili žrtve uhićenog Željka Travice, glavnog protagonista suhoparnog priopćenja policije, a koji je ovog tjedna i izručen Hrvatskoj. Jedna od njegovih žrtava, Zoran Šorli za Narod.hr ispričao je strašne detalje mučenja koje je prošao kao pripadnik HOS-a kad je imao 17 i pol godina, iako policija navodi 18, a njegov slučaj je, uz mučenje i ubojstvo ostalih suboraca, dio optužnice protiv Travice.
Travica je ovog tjedna uhićen u francuskom Calaisu prilikom pokušaja ulaska u Veliku Britaniju, te je odmah izručen Hrvatskoj. Njegov identitet policija krije, no javnosti ga je otkrio Nikola Kajkić, nekadašnji policijski istražitelj za ratne zločine.
Travica, koji je u Velikoj Britaniji od 1997., trenutno se nalazi u osječkom zatvoru i to temeljem optužnica iz 2021. i 2022. On je 30 godina od počinjenja zločina osumnjičen da je sudjelovao u ubojstvu šestero hrvatskih vojnika i policajaca te mučenju trojice 18-godišnjih pripadnika Hrvatskih oružanih snaga.
Jedan od te trojice je i Zoran Šorli, pripadnik vinkovačkog HOS-a koji je zarobljen u Ceriću s nepunih 18 godina.
U ispovijesti za Narod.hr otkrio je potresne detalje mučenja i iživljavanja lokalnih pobunjenih Srba, prije svega uhićenog Travice nad njima.
Šorli je danas u invalidskim kolicima zbog posljedica mučenja, a prije godinu dana odlikovan je Redom hrvatskog križa, za teško ranjavanje u Domovinskom ratu.
Izvor: ured predsjednika RH
Iako je nevoljko pristao na razgovor iz straha da s previše pojedinosti ne ugrozi pravosudni proces protiv Travice, a dodao je i da danas ima razgovor s istražiteljima, Šorli nam je ipak otkrio detalje svog ratnog puta, prije svega tih mučnih dana početkom listopada 1991. kada je Cerić pao.
18 godina navršio je u logoru
Prvo nas je ispravio. ‘Kada sam bio zarobljen imao sam 17 i pol godina. 18. rođendan dočekao je u logoru.
Napustivši policijsku školu kako bi mogao u obranu Hrvatske, priključio se HOS-u jer je jedino tako mogao ići na ratište kao maloljetnik.
Sve je počelo 2. listopada kada je Cerić pao.
”Nas je 15 zarobljeno u tzv. crvenoj kući. Tamo nam je bio zadnji položaj Troje nas je preživjelo, ostali su poubijani. Mi smo vidjeli kada je on pucao (Željko Travica, op.a.).
Mučni detalji
Predali smo se nakon tri sata. JNA nas je zarobila, on je bio s njima, teritorijalac, četnik…U podrumu ‘crvene kuće’ držao nas je cijelu noć. Žicu su nam omotali oko vrata i zavezali ju za noge koje su nam savili skroz na leđa. Ako bi pomaknuo noge, zagušio bi se”, priča nam Šorli.
Otkriva i mučan i jeziv detalj. ”Tjerali su nas da jedemo mozak od kolege koji je poginuo, metak u je rascvjetao glavu”, kaže i nastavlja: U tom položaju smo bili cijelu noć dok nas nisu izveli i proveli kroz minsko polje do Mirkovaca. Ako naletimo na minu, letjet ćemo u zrak mi, ne oni.
U Mirkovcima je bio neki Tešić, ne znam mu me, imao je ožiljak na lijevoj strani. Taj je odmah rekao da će nas pobiti. Stavili su nas u neki podrum i rekli da smo osuđeni na smrt i da će nas strijeljati”, priča nam. ”Tamo me Travica baseball palicom odalamio po glavi”, dodaje.
Dolazi potom do svađe između pripadnika JNA i lokalnih četnika te su zarobljenici ipak prebačeni u Šid.
Tamo su bili dan i pol, a potom su prebačeni u logor Begejce.
”Tamo smo bili do 10. prosinca 1991. kada smo razmijenjeni u Slavonskom Šamcu’‘, završava mučnu ratnu priču Šorli.
Posljedice mučenja
Nažalost ona za njega tada nije završila. Ostao je u vojsci, prešao je u 5. gardijsku brigadu.
No, kad se vratio iz logora počeo je osjećati kako mu slabi desna strana tijela. ”Nisam a odmah pao u kolica. To se zakompliciralo, počelo se pogoršavat i 1995. sam umirovljen. Bio sam na štakama, a 2008. sam pao u kolica”, kaže.
Na pitanje o izručenom Travici koji je bio komandant ‘obrane’ Mirkovaca u vojsci SAO Krajine, a kasnije i predsjednik Skupštine općine Mirkovci te je ratne pohode nakon Hrvatske nastavio je, doznajemo, na ratištima kod Brčkog i Bosanskog Šamca, kaže da jedva čeka da ga optuže i osude.
”Žao mi je što mu ne mogu doći u posjet”
Ne zna hoće li se tijekom suđenja suočiti s njim, no spreman je na to.
”On je bio među glavnima u Mirkovcima, zna i gdje su te poubijane sahranili. Sad neka priča, neka pjeva.
Žao mi je što mu ne mogu doći u posjet da pitam kako je njemu u zatvoru. Ima doručak, ručak i večeru i ne tuku ga”, dodaje.
Zločin se krenulo istraživati još 1992., kaznena prijava podignuta 30 godina kasnije
Od zločina u Ceriću i Mirkovcima prošlo su 33 godine. Kaznene prijave podignute su 2021. i 2022. godine, a Travica je od tada bio nedostupan hrvatskom pravosuđu.
Šorli kaže se ovaj zločin krenuo istraživati već 1992., no da ne zna zašto se s tim stalo.
Njegova je priča tek jedna od onih o herojstvu HOS-ovaca, istih onih koje danas nazivaju ustašama poput onih koji su ih ustašama nazivali i 1991. u logorima.
Odlučno odbacuje ikakvu poveznicu s ustaštvom.
”Ja sa 17 i pol godina nisam niti znao što su ustaše”
”Ja sa 17 i pol godina nisam niti znao što su ustaše. Ja sam otišao u HOS jer nigdje drugdje maloljetan nisam mogao zadužiti oružje. Napustio sam policijsku školu i mene nije zanimao ni Paraga, ni Đapić niti ideologije”, kaže.
Pitamo ga i kako komentira sve češće drakonsko kažnjavanje onih koje policija zatekne s majicom ili zastavom HOS-a.
”Ja sam isto šetao u HOS jakni, mene nitko još nije kaznio niti bi kaznu platio. Ustaše smo bili iza ne u logorima, Zenge (pripadnici Zbora narodne garde, op.a.) su zvali ustaše. Oni nisu niti znali kada smo bili zarobljeni da smo HOS-ovci inače bi nas odmah ubili”, zaključuje Šorli.
