Ivanovac se prisjeća 34 godine hrabrosti, žrtve i obrane

Danas, 20. studenog 2025., u Ivanovcu se podno Spomen-obilježja okupili branitelji, obitelji poginulih i nestalih, predstavnici državne i lokalne vlasti, MUP-a i Hrvatske vojske, kao i brojni mještani. U tišini molitve, uz svjetlost svijeća i cvijeće, odali su počast svima koji su položili život za slobodu Hrvatske.

Ivanovac – selo na cesti između Osijeka i Vinkovaca – 1991. godine postao je poprište neprekidnih granatiranja i žestokih borbi, ali i simbol otpora. Upravo su tada u selu bili ustrojeni prvi pripadnici Zbora narodne garde, koji su, uz obranu mjesta, bili i oslonac malobrojnim mještanima koji su ostali unatoč svakodnevnim napadima.

Na današnji dan prije 34 godine, pod snažnom topničkom vatrom, mještani Ivanovca morali su biti evakuirani. Neki su utočište pronašli u Zagrebu, Crikvenici i Hrvatskom prigorju, dok su drugi ostali u bližim mjestima. Civili su otišli, ali branitelji su ostali – odlučni sačuvati selo i spriječiti neprijateljsko napredovanje prema Osijeku.

Položaji u Ivanovcu i Čepinu držali su ključnu prometnicu Osijek–Đakovo. Kada se iscrpljena 101. brigada iz Zagreba morala povući, čepinska bojna HOS-a donijela je povijesnu odluku ostati na položajima. Njihova žrtva spriječila je pad Ivanovca, Čepina i okolnih sela te je omogućila obranu Osijeka.

Branitelji Ivanovca bili su svjesni koliko je obrana sela važna. Već prvog dana pokušaja osvajanja poginuli su Josip Milas, Tihomir Čudnić, Zoran Slivonja i Josip Ribić. Selo je svakodnevno bilo izloženo granatiranju, a u veljači 1992. godine srušen je toranj župne crkve svete Rozalije. Crkva je pogođena više od 60 puta i postala simbol stradanja, ali i ustrajne vjere u opstanak i slobodu.

“Debela Berta”, top hrvatskih branitelja, imala je ključnu ulogu u obrani sela. Unatoč neprekidnim napadima, obrana se nije slomila – odlučnost i ustrajnost branitelja bile su jedina prepreka daljnjem napredovanju agresora.

Nakon pada Ernestinova, Laslovo je ostalo tri dana u potpunom okruženju. Poginulo je deset branitelja, a iscrpljeni preživjeli, ostavljeni bez hrane i streljiva, morali su se probiti prema Ivanovcu. Taj je proboj spasio živote i još jednom potvrdio presudnu važnost Ivanovca za obranu cijele regije.

Danas, 34 godine kasnije, Ivanovac i dalje svjedoči o hrabrosti svojih ljudi – o onima koji su se borili za svaku kuću, svaki metar svoje zemlje. Njihova se žrtva čuva u sjećanjima preživjelih, u pričama koje se prenose novim generacijama i u molitvama koje i dalje odjekuju ispred Spomen-obilježja.

Mještani su danas obilježili godišnjicu dana kada su morali napustiti svoje domove i otići u progonstvo. Nakon pada Vukovara, Ivanovac je postao prva linija obrane, suočena s još žešćim napadima. Unatoč ogromnim razaranjima i ljudskim gubicima, selo je obranjeno.

U počast poginulim hrvatskim braniteljima i civilima, članovi njihovih obitelji, predstavnici policije, Hrvatske vojske, državnih institucija, braniteljskih udruga, Općine Antunovac i Osječko-baranjske županije položili su vijence i zapalili svijeće podno Spomen-obilježja Domovinskog rata u Ivanovcu.