Iz najopasnije nuklearke u Europi curi toksični otpad: Prijete eksplozije i padovi zrakoplova

Curenje iz ogromnog silosa radioaktivnog otpada u krugu Sellafielda, najopasnije nuklearke u Europi, poprima sve veće razmjere i moglo bi predstavljati opasnost za građane, otkriva Guardian.

Curenje radioaktivne tekućine iz raspadajuće zgrade poznate kao Magnox silos, koji predstavlja jednu od najvećih nuklearnih opasnosti u Ujedinjenom Kraljevstvu, vjerojatno će se nastaviti do 2050. To bi moglo imati potencijalno značajne posljedice ako se curenje ubrza, riskirajući onečišćenje podzemnih voda, navodi se u službenom dokumentu, otkriva Guardian.

Pukotine su se također pojavile u betonskom i asfaltnom površinskom sloju koji prekriva ‘jezero’ s desetljećima prikupljanim nuklearnim muljem. Ovo sigurnosno pitanje proizašlo je iz Guardianove velike jednogodišnje istrage Nuclear Leaks, posvećenoj cyber hakiranju, radioaktivnoj kontaminaciji i problematičnim radnim uvjetima na tom ogromnom nuklearnom odlagalištu. Sellafield se prostire na šest četvornih kilometara u Cumbriji na cjeverozapadnoj obali Engleske.

Oko 11 tisuća zaposlenih rade na skladištenju i obradi nuklearnog otpada iz programa naoružanja i proizvodnje nuklearne energije, te je najveće takvo postrojenje u Europi.

Citirani dokument u koji je Guardian imao uvid poslan je članovima uprave Sellafielda u studenom 2022. i izazvao široku zabrinutost zbog urušavanja sigurnosti na cijeloj lokaciji, upozoravajući na kumulativni rizik od propusta u rasponu od nuklearne sigurnosti do azbesta i standarda protiv požara.

Znanstvenik u stručnom panelu koji savjetuje britansku vladu o utjecaju zračenja na zdravlje rekao je Guardianu da su rizici koje predstavljaju curenja u Sellafieldu gurnuti duboko pod tepih.

Na toj lokaciji 1957. dogodila se do danas najgora nuklearna nesreća u Velikoj Britaniji. Izvješće EU-a iz 2001. upozorilo je da bi nesreća u Sellafieldu mogla biti gora od one u Černobilu 1986., kada je pet milijuna Europljana izloženo radijaciji. Sellafield sadrži znatno više radioaktivnog materijala od Černobila, prenosi tportal.hr.

Sellafield je 2019. prijavio britanskom Uredu za nuklearnu regulaciju (ONR) curenje iz skladišne ​​jedinice. Curenje se znatno pogoršalo tijekom sljedeće dvije godine, a dokument otkriva da je 2,3-2,5 kubnih metara radioaktivne ‘tečnosti’ istjecalo iz postrojenja svaki dan. Zdravstvene implikacije izloženosti zračenju variraju ovisno o dozi, ali mogu uključivati ​​mučninu i povraćanje te dugoročne posljedice kao što su kardiovaskularne bolesti i katarakta, rak za one koji dožive visoke razine zračenja. Visoke doze mogu biti smrtonosne.

Izvori upoznati s izvješćima o riziku kažu da u Sellafieldu postoji više od 100 sigurnosnih problema koji izazivaju ozbiljnu regulatornu zabrinutost. To uključuje probleme sa zaštitom od požara uslijed nedostatka funkcionalnih alarma unutar Magnox skladišnih bazena prve generacije, poput B30, potom svakodnevne obustave rada zbog nedostatka kvalificiranog osoblja obučenog za nuklearnu sigurnost, kao i sve veći broj incidenata povezanih s kontaminacijom i zaštitom od zračenja.

Jedan zaposlenik Sellafielda rekao je Guardianu da se tamo ‘ne mogu nositi s požarom ni azbestom, a kamoli s raspadanjem materijala nuklearnog spremnika’. Radnici u Sellafieldu opisuju B30 s radioaktivnim muljem iz korodiranih šipki za nuklearno gorivo koje su se koristile u starim elektranama, govoreći da su se pukotine u zaštitnom pokrivaču povećale posljednjih mjeseci.

U izvješću se navodi da bi ispuštanje radioaktivnog otpada iz postrojenja u atmosferu moglo, između ostalog, izazvati eksplozije i padove zrakoplova. Zabrinutost oko sigurnosnih standarda je tolika da su američki dužnosnici u svojim diplomatskim depešama upozorili na poljuljanu infrastrukturu, uključujući curenje iz pukotina u betonu na otrovnim jezercima i nedostatak transparentnosti od strane britanskih vlasti o problemima na gradilištu.

Zabrinutost oko upravljanja Sellafieldom dovela je i do napetosti s irskom i norveškom vladom, piše Guardian. Norveški dužnosnici strahuju da bi nesreća na toj lokaciji mogla rezultirati oblakom radioaktivnih čestica, nošenih prevladavajućim jugozapadnim vjetrovima preko Sjevernog mora, s potencijalno razornim posljedicama za norvešku proizvodnju hrane i divlje životinje. Viši norveški diplomat rekao je Guardianu da bi Oslo trebao ponuditi pomoć u financiranju Sellafielda kako bi se spriječile teške posljedice. Irska vlada još 2006. godine prijavila je Sellafield UN-ovom sudu zbog zabrinutosti oko utjecaja na okoliš.