Izazovi javnog financiranja: Kontroverze oko projekta Viktora Zahtile - 'Intimni životi gej muškaraca

Financira li se zaista javni interes?

Vijeće AEM-a je prošle godine donijelo odluku o podjeli iznosa od 200 tisuća eura kojim financira novinarske radove. Tako je iznose od najviše 3.350, pa sve do najnižeg iznosa od 1.600 eura dobilo ukupno 118 autora od prijavljenih više od 200. 

U Pravilniku o Fondu za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, točnije u njegovom članku 13., među kriterijima dodjele sredstava, ističe se i „kvaliteta i sadržajna inovativnost ponuđenoga audiovizualnog i/ili radijskog programa, odnosno sadržaja elektroničke publikacije“ te „interes za opći, odnosno lokalni ili regionalni kulturni razvitak“.

Budući da tekstovi Viktora Zahtile spadaju u pornografski sadržaj kojim se otvoreno potiče konzumiranje narkotika, nije posve jasno kako je takav sadržaj „od interesa za opći odnosno lokalni ili regionalni kulturni razvitak“. Evo nekoliko citata:

„U ovom tekstu bavit ću se fenomenom chemsexa, najkontroverznijoj temi unutar gej populacije. Riječ je o vikend-orgijama koje se organiziraju putem dejting i sex aplikacija poput Grindra, a na kojima se konzumira čitava paleta droga – trava, speed, ecstasy/MDMA, ketamin, mefedron, GHB i crystal meth. Iako potonje dvije supstance, intrinzično vezane uz chemsex partije, lako stvaraju adiktivnost (meth) i nose velik rizik predoziranja (GHB), ovo neće biti tekst o problemu ovisnosti, o kojem postoji i više nego dovoljno materijala na internetu. Često se zaboravlja da je zlouporaba droga samo jedan fragment daleko više rasprostranjene uporabe droga, tj. manje ili više odgovornog uživanja u njima.“

“Konzervativna” Hrvatska VS “progresivni” LGBT pojedinci

„Za mnoge je chemsex orgija jedino mjesto gdje si dopuštaju biti gej. Nemaju nužno svi žene i lažne živote, iako ima i toga. Radnim danom su u ormaru, ne druže s pederima, pa se svaki vikend drogiraju je im je to jedini prostor slobode i socijalizacije s drugim gej ljudima. Ali to je lažan svijet socijalizacije jer čim se otrijezniš on nestane. Tako postaneš ovisnik o drogama i chemsexu.“

“Upoznao sam prošle godine tog zgodnog lika na Vogue Ballu u Zagrebu, Kinez iz SAD-a koji živi u Mađarskoj. Bio je samouvjeren i direktan oko toga što želi – mene. Logično, otišli smo se ševiti u moj stan. Probudili smo se oko podne i odlučili da odemo na ručak. Ali imao je samo odjeću od sinoć, koja je bila dosta flambojantna: fishnet, sjajna metalik plava jakna, poderane traperice i choker. Jel tebi neugodno hodat sa mnom ovakvim po gradu? Bio je svjestan da je Hrvatska malo konzervativna. Rekao sam mu da mi nije bed, ali ako ćeš već nositi choker, moram ti staviti uzicu. Na što će on, ako ćeš mi staviti uzicu moraš mi dat droge.
Složio sam mu šlapu ketamina, svezao ga na lajnu i izašli smo van.” 

Etički kodeks i kriteriji financiranja

Agencija za elektroničke medije ima i svoj Etički kodeks donesen u listopadu 2022. godine, a koji potpisuje predsjednik Vijeća za elektroničke medije Josip Popovac. U svojim Temeljnim načelima taj kodeks ističe i načelo nepristranosti prilikom postupanja svojih radnika prema drugim radnicima i poslovnim subjektima „bez diskriminacije ili povlašćivanja po osnovi dobi, nacionalnosti, jezika, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, političkih ili vjerskih uvjerenja ili sklonosti, invaliditeta, obrazovanja, socijalnog položaja, spola, bračnog ili obiteljskog statusa, spolne orijentacije ili po bilo kojoj drugoj osnovi“.

Kriteriji za podjelu sredstava autorima novinarskih radova AEM-a jasno su vidljivi u Pravilniku o Fondu za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, čijim se sredstvima „potiče proizvodnja i objavljivanje programa koji su od javnog interesa“, kako je detalje svoje odluke Vijeće prošle godine pojasnilo HINA-i.

Slobodna interpretacija etičkih kriterija?

Vezano za Etički kodeks kojim se odlikuju djelatnici AEM-a i vodeći se njime postupaju i s poslovnim subjektima, dakle „bez diskriminacije ili povlašćivanja po osnovi (…) vjerskih uvjerenja ili sklonosti“, ističemo još dva citata iz Zahtilinih tekstova koji su produkt razgovora s njegovim sugovornikom. 

Marko: „…zamislio sam da vodim gradom svog puppyja na lajni i prilaze nam roditelji s djecom Primjerice, vidi ga ta neka curica, a tata joj kaže: gle peseka kako je sladak, reci – daj šapu. I on joj da. Sad, gdje su granice? Mi svi dijelimo javni prostor, trebamo li sve živo podrediti djeci? Ja mislim da je ok da budu izloženi nekim stvarima, pod uvjetom da to nije eksploatacijski i da nije usmjereno prema njima. U čemu je problem ako klinci vide nekog odraslog kako hoda kao pas, a radi to zbog sebe? Koga briga?“
Viktor: Svakako bi bio vedriji prizor od roditelja koji vode djecu da dotaknu raspadnuti leš Leopolda Mandića.

Paralela između seksa i molitve

Pred kraj jednoga od intervjua Zahtilinih sugovornika, izdvajamo dio teksta koji je citat sugovornika imenom Marko:„Jednu večer prije oko godinu dana pušio sam nekom liku u parku Hasenheide, što je jedan od najvećih cruising spotova u Berlinu. Tamo dolazi i puno muslimana koji su u ormaru. A to mjesto je bilo posebno popularno za vrijeme pandemije, jer na svježem zraku ima manje virusnih čestica pa se možeš jeb*** koliko hoćeš. Najviše ljudi dođe kasno popodne, kad im završi posao. Lijepo nakon posla odeš u grmlje.

A pored parka je džamija i u sumrak kreće večernji poziv na molitvu, što mi je jedna od najdražih stvari u islamu. Jako mi je interesantna ta melodija, nekako me uvijek ostavi s osjećajem smiraja i dubokog poštovanja. Uglavnom, zalazi sunce i krene taj hodža arlaukati s minareta, a ja si mislim – Kako divno, pa ja sam već na koljenima, spreman za molitvu! Odmah mi se sve povezalo – pederluk, islam, ta neka liberalna sredina u kojoj može na sto metara udaljenosti koegzistirati i džamija i cruising i EU pederi-ateisti i muslimani. Bilo je to jedno malo religiozno iskustvo.“

Što je javni interes?

Agencija za elektroničke medije četiri godine provodi projekt poticanja novinarske izvrsnosti za teme koje su od javnog interesa iz brojnih područja. Sredstvima Fonda financiraju se programi važni za ostvarivanje prava građana na javno informiranje, poticanje kulturne raznolikosti i njegovanje baštine, razvoj odgoja i obrazovanja, znanosti i umjetnosti, poticanje stvaralaštva na narječjima hrvatskoga jezika, poticanje posebnih kulturnih projekata i manifestacija, nacionalne manjine u Hrvatskoj, poticanje razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova i drugih najviših vrednota ustavnog poretka.