Je li moguće biti na društvenim mrežama, a ne biti ovisan?

“Ironično je, ali jedan od najsloženijih odnosa koje imam je s mojim mobitelom”, piše Rachel Penate za Life Teen. “Voljela bih reći da sam nakon nekoliko mukotrpnih dana zaključila kako sam imala vrlo nezdrav odnos sa svojim mobitelom. No, u stvarnosti, bilo je to nekoliko mukotrpnih godina i trideset dana potpune odsutnosti od medija koji mi nisu bili nužni (iliti ‘digitalni detoks’), kako bih zaista počela raditi neke promjene u svom životu”.

Kako svjedoči Penate, svjesna je kako nije jedina koja se bori za zdrav odnos s medijima. Ono može opteretiti našu sposobnost za pronalazak pravih izvora osvježenja i odmora u našim životima. Stoga je podijelila četiri točke koje je odlučila primijeniti u svojem životu kada je riječ o vlastitom odnosu prema medijima, napose društvenim mrežama. Evo što navodi:

1. U redu je ako ti je teško

Ono što bi me često zaustavilo u tome da uvedem promjene je bilo besmisleno uvjerenje da ako znam da je nešto nezdravo, ne bi mi trebalo biti teško u borbi protiv toga. No, saznala sam kako je programerima često u cilju stvoriti ovisnost. Nisi kriv ako ti je teško uspostaviti ispravan odnos s medijima – sustav je stvoren na takav način te zahtijeva borbu.

2. Ciljano koristiti aplikacije

Besciljno korištenje online prostora dovodi do nezdravog odnosa s njime. Primjerice, korištenje aplikacija kako biste bili u kontaktu s vašom rodbinom izgleda drugačije od korištenja aplikacija kako biste reklamirali svoj obrt ili poduzeće. Malom je obrtu potreban broj ‘lajkova’ i komentara kako bi povećao interakciju i uključenost pratitelja. No takvi podatci nisu bitni za komunikaciju s obitelji. Biti povezan se može i bez tih obavijesti.

3. Bitno je postaviti granice

Kako bismo se čvrsto držali cilja, bitno je postaviti granice. Neke granice koje sam postavila su:

ograničenje od 30 minuta za aplikacije
ciljano koristim ‘lajkove’ (‘lajkam’ samo one objave koje sam zaista pročitala do kraja i koje mi se sviđaju)
ne vodim se ‘standardima društvenih mreža’ (kao što je objavljivanje radi ‘lajkova’ ili briga o broju pratitelja) kako bih objavila meni značajan sadržaj

4. ‘Skrolanje’ nije jednako dokolici

Ljudskim bićima je vrlo važna kvalitetna dokolica. Iako se naizgled čini da je ‘skrolanje’ po društvenim mrežama oblik razonode, ono to nije. Bez ograničenja i specifičnih ciljeva za korištenje ovih alata, lako može doći do zloupotrebe i nezadovoljstva.

Na koncu, sve se svodi na to kako gledamo na uporabu društvenih mreža. Naše loše navike nas često navode na mišljenje kako ti alati upravljaju nama. No, sjetimo li se da su oni upravo to – alati, shvatit ćemo kako imamo više moći nego što mislimo. Kada naučimo koji je cilj društvenih mreža i ispravno postavimo granice, bit ćemo spremniji služiti svojim obiteljima, prijateljima i zajednicama uživo, piše HKM.