Još jedna moja priča iz Hrvatske

Moj djed, žuljevita ruka krša i kamena, mirisa na znoj i zemlju, u vihoru II svjetskog rata branio je svoj skromni dom, svoj narod i voljenu domovinu.

Danas ne smijem ni spomenuti gdje je bio i za što se borio jer je proglašen zločincem i neprijateljskim vojnikom.

Nekog drugog djed, neradnik s druge obale bez ijednog žulja, napao je skromni dom i voljenu domovinu moga djeda, pljačkao, silovao i ubijao njegov narod; krvave ruke do lakta imao.

Danas je postao simbol nečega što nikada nisam mogao razumjeti – heroj u voljenoj domovini moga djeda.

Ulice su po njemu nazvane, spomenici podignuti i imenom njegovim nazvane nagrade za promicanje demokracije.

Kad hodam tim ulicama…

+++Ante Ćurić+++