KATASTROFA! HRVATSKA VOJSKA NEMOĆNA PRED SRBIJOM: Godine neulaganja uništile su naše snage! Mora se donijeti strategija za sigurnost!

Još od 2006. portal Global Firepower objavljuje listu najmoćnijih vojski svijeta. Do sada bi informacija o snazi Hrvatske vojske uglavnom prostrujala kroz medije i nitko se nije baš previše obazirao na nju, kao što se malo tko ozbiljno i obazire na vojsku u Hrvatskoj. No, za razliku od proteklih izvješća, ovo je donijelo jednu novost – Vojska Srbije pretekla je po snazi Hrvatsku vojsku. Tako su Srbi zauzeli 61. mjesto na listi, dok je HV pozicioniran na 63. mjestu.

Prva reakcija javnosti u Hrvatskoj bila je – kako to? Tradicionalno neupućeni i za vojna pitanja nezainteresirani Hrvati počnu postavljati pitanja tek kada se nešto dogodi. Ono malo analitičara koji prate sve što se događa u vezi s vojskom, ne samo u Hrvatskoj nego i u okruženju, znalo je što se događa te kako je ovo samo prvi korak. Nažalost, razlika u vojnoj moći će rasti u korist Srbije i ovo je tek nagovještaj ozbiljnih poremećaja u vojnoj ravnoteži koju možemo očekivati u idućim godinama.

Još prije četiri godine situacija je bila potpuno drugačija. HV je imao ambiciozan plan obnove zrakoplovstva, nabave protuzračnih sustava, mijenjala se sovjetska tehnika onom zapadne proizvodnje… Sve se činilo idealno i očekivala se vrlo brza transformacija HV-a u malu, dobro opremljenu i visoko mobilnu vojsku po svim standardima najnaprednijih NATO-vojski. No, problem je što je sve ostalo na najavama ili je vrlo malo od najavljenog učinjeno.

Dva puta su propali ili odgađani planovi o nabavi višenamjenskog zrakoplova, protuzračna obrana je ostala pusti san, nisu obnovljene raketne sposobnosti mornarice, a nije bilo ništa od značajnije modernizacije odavno zastarjelih M 84 tenkova.

Realan plan

S druge strane, Srbija je, očito, modernizaciju svojih snaga osmislila mnogo pažljivije i realnije. Mnogi su se u Hrvatskoj smijali njihovoj nabavi polovnih MiG-ova iz Rusije i Bjelorusije. Međutim, ispostavilo se kako se ovi polovni zrakoplovi vrlo brzo mogu inkorporirati u njihove zračne snage. Također, s moderniziranim radarom dobili su mogućnost nositi dalekometnije rakete te su postali značajan faktor u okruženju.

Srbi su predano radili i na obnavljanju protuzračne obrane koja je slojevita te su sustave nabavljali i sa zapada i s istoka. Od Francuza su kupili sustave Mistral, od Rusa Pancir S1, a od Kineza sustave FK-3. Mogućnost vojnih nabava s jedne i druge geopolitičke strane Srbi su obilno koristili i u obnovi helikopterske flote, tako su od Rusa nabavili moćne helikoptere Mi–35 i Mi-17, a iz Njemačke Airbusove H-145. Slobodu u nabavi koristili su i tijekom procesa nabave bespilotnih letjelica pa su od Kineza kupili njihove letjelice CH-92 A, a u pregovorima su s Turskom o njihovim dronovima Bayraktar TB2. Posljednje informacije govore i o intenzivnim pregovorima s Izraelom o nabavi dronova Heron.

Ovdje ne treba zanemariti činjenicu da Srbija samostalno proizvodi oklopna vozila Lazar, ali i samohodne haubice Nora B-52 u kalibru 155 mm. U svim pregovorima o nabavi vojne tehnike Srbi su vodili računa da prenesu dio tehnologije koju mogu iskoristiti i u svome Vojno-tehničkom institutu. Tako su kupnju bespilotnih letjelica iz Kine iskoristili za unapređenje vlastite bespilotne letjelice Pegaz, a protuzračne sustave Mistral vezali su uz razvoj vlastitog topničko–raketnog sustava kratkog dometa Pasars.

Situacija u regiji

Kada sve nabrojeno realno sagledamo, čudno je što razlika između dvije vojske nije još veća. Pritom treba imati na umu kako srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić najavljuje daljnja ulaganja u vojsku i nove nabave koje bi trebale jamčiti njihovu neutralnost u NATO-ovu okruženju. U Hrvatskoj su se odmah pojavile kritike kako Srbija novac za jačanje vojske uzima od socijale, zdravstva i infrastrukturnih projekata. Čak se pojavila informacija kako nije riječ o obnavljanju vojne tehnike, nego o žurnim ratnim nabavama. Rade se i analize obnavljaju li Srbi vojnu silu zbog situacije u Kosovu, Crnoj Gori ili možda zbog Bosne i Hercegovine.

Hrvatsku i njezin sigurnosni aparat ta nagađanja ne bi trebala zanimati. MORH i Glavni stožer trebaju primiti na znanje kako se u susjednoj državi, čiji politički vrh i dalje redovito daje izjave koje su na tragu onih iz ratnih 90-ih, dogodilo opasno gomilanje vojne tehnike. Navedena tehnika nije nimalo defenzivna, već je sposobna izvoditi složene operacije daleko izvan srbijanskog matičnog teritorija. Što je najgore, Hrvatska trenutno u svom arsenalu nema oružje i opremu kojom može neutralizirati srbijansku prednost, a nema ni najava prema kojima će uskoro odgovoriti na njihove nabave.

Za početak bi u Hrvatskoj, u javnosti, trebalo povesti ozbiljnu raspravu o tome do kada se mislimo skrivati iza kolektivne sigurnosti NATO-a te što za RH znači gomilanje vojne tehnike u susjedstvu. Bilo bi dobro da MORH i Glavni stožer predstave odgovor na vojnu inferiornost u okruženju. Velika je odgovornost i na oporbi u Saboru koja dosad nije postavila suvislo pitanje na Odboru za obranu i nacionalnu sigurnost. Upravo to tijelo treba sazivati redovite sjednice, otvarati pitanja iz područja obrane i stalno vršiti pritisak na vlast da jačaju sigurnosne kapacitete države.

Zidari ili vojnici?

Pogledamo li stavke MORH-a za nabavu u posljednje dvije godine, onda vidimo kako se u obrambenom proračunu vrti ozbiljan novac. Tako su prošle godine za nabave izdvojene 2,2 milijarde kuna, a ove godine se planira 1,8 milijardi kuna. To je ozbiljan novac. Međutim, kada gledamo strukturu nabava, onda vidimo da se silan novac ulaže u građevinske radove po vojarnama i za nabavu odora, čizmi… Dobro, jasno je da treba pomoći tvrtke poput Borova i da su vojne nabave idealna prilika da im se pruži financijska pomoć.

Međutim, dok deset godina gomilamo vojne odore i čizme, došli smo u situaciju da nemamo nikakve protuzračne obrane u zračnom prostoru. Pritom nitko ne postavlja pitanje – kada ćemo osigurati zračni prostor? O građevinskoj maniji koja je zahvatila vojsku dalo bi se napisati više analiza. Iz godine u godinu stavka s građevinskim radovima (hangari, skladišta, vojarne) raste i raste… Još malo i vojska će početi graditi apartmane na moru.

Stanite malo, ljudi, je li vaše poslanje zidati ili braniti zemlju? Najbolji odgovor za ovu građevinsku maniju vojske mogao bi doći iz Izraela. Prilikom posjeta delegacije HRZ-a Izraelu, dok su trajali pregovori o nabavi F-16 Barak, naša se delegacija iznenadila u kakvom su stanju izraelske vojarne i vojna infrastruktura. Zarasle, poluruševne vojarne odudarale su od klasične predodžbe o strahovitoj izraelskoj vojnoj moći. Tek tada su shvatili da Izraelce ne zanimaju previše vanjština zgrada i uređenost vojarni. Njih zanima tehnika koja mora biti na prvome mjestu – ubojita i spremna odgovoriti u svakom trenutku. Vojarne, piste i hangari tu su tek da posluže svrsi – čuvanju tehnike! U Hrvatskoj, vojska gradi hotele, pansione, blokove vojarni, nove hangare, a tehnika je na posljednjem mjestu.

Vojni proračun treba povećavati u skladu s rastom BDP-a. Međutim, već sada je jasno kako u proračunu ima novca i za ozbiljnije nabave i popunjavanje praznina koje godinama muče kompletnu vojnu strukturu. Kao i uvijek, stvar je prioriteta i unutarnje preraspodjele u sustavu. Nitko u Hrvatskoj ne očekuje da vojska uzima od zdravstva, socijale i infrastrukture kako bi osigurala nabavu vojne tehnike kao što se radi u Srbiji, ali od vojske se očekuje da prije gradnje hotela i beskrajnog zidanja vojarni, hangara i spremišta osigura i zaključa zračni prostor nad državom. To je njezino temeljno poslanje. Kada idući proračun za obranu bude u Saboru pred zastupnicima, ako vojni vrh ne ponudi rješenje za ove probleme, red je da podnese kolektivnu ostavku.