Koliko bi trebalo da EU ustroji svoju vojsku? Vojni analitičar: “Jako dugo. Ali ne vidim smisao”
Europska unija uzbunjena je signalima iz Washingtona koji dovode u pitanje opstanak NATO saveza u sadašnjem formatu. Još više je Europa zatečena vanjskopolitičkim zaokretom Trumpove administracije od Ukrajine prema Rusiji, kojoj čini ustupke. Sve to dovodi u pitanje ionako uzdrmanu europsku sigurnost i obranu koja još uvijek počiva na NATO-u.
Sigurnost Europe nakon Drugog svjetskog rata i od početka Hladnog rata ovisila je o SAD-u. NATO savez osnovan je radi obrane Europe od mogućeg napada Sovjetskog Saveza i sukoba s Istočnim blokom.
I nakon svršetka Hladnog rada obrambena i sigurnosna struktura Europe nastavila se oslanjati na NATO u kojemu je najviše participirao SAD. Sve se to našlo na kušnji početkom rata u Ukrajini prije tri godine, rezultiravši i ulaskom u NATO dotad dosljedno neutralne Švedske i Finske.
Pozivi na osnivanje europske vojske
Donald Trump je još u svome prvom mandatu tražio veći financijski angažman europskih članica NATO-a prijeteći tada istupanjem SAD-a iz alijanse ako se to ne ispoštuje. Sada Trump najavljuje temeljite promjene koje se iščitavaju kao mogućnost da Europa ostane na čistini.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski na Konferenciji o sigurnosti u Münchenu prije desetak dana poručio je kako je došlo vrijeme za “osnivanje europske vojske” povuče li SAD svoje vojnike iz Europe. No, osnivanje zasebnih europskih oružanih snaga ili europske vojske spominjali su i drugi europski političari prije Zelenskoga.
Još 2018. francuski predsjednik Emmanuel Macron govorio je da će EU jednoga dana vjerojatno imati svoju vojsku. Šefica europske komisije Ursula von der Leyen je 2021. spominjala potrebu za Europskom obrambenom unijom, a lani je talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani izjavio da bi EU trebala osnovati kombiniranu vojsku za čuvanje mira i sprečavanje sukoba.
Tko bi bio na čelu te vojske?
No, kada bi dogovor o osnivanju takvih oružanih snaga bio postignut, koliko bi vremena bilo potrebno da se europska vojska ustroji? Vojni analitičar Marinko Ogorec na to nam pitanje odgovorio nam je vrlo kratko: “Jako dugo.”
“Za osnivanje oružanih snaga potrebno je izuzetno dugo razdoblje. Ili imate situaciju kakvu smo imali u Hrvatskoj kada smo zbog rata morali u hodu osnivati vojsku. No, to nije bila ista priča. Ovdje bi se radilo o koalicijskoj vojsci.”
Ogorec kaže kako u svim tim raspravama nema jasnih parametara o eventualnim europskim oružanim snagama.
“Tko bi bio na čelu te vojske? Komu bi bila podređena? Kakva bi bila hijerarhija zapovijedanja, a kakva struktura postrojbi? Koliko bi i na koji način pojedina država članica participirala? Gdje bi te snage bile smještene? Kako bi bile financirane, a kako obučavane? Puno je pitanja koja nitko još nije ni postavio, a kamoli dao odgovor”, ističe ovaj vojni analitičar.
“Dobili bi lošiju kopiju NATO-a”
Najbliže tom ustroju su postojeće snage NATO-saveza, ali sam NATO nema svoju vojsku.
“Postoje članice NATO-a koje kao takve daju svoje određene postrojbe u te svrhe. Ako bi i struktura eventualne europske vojske bila tako napravljena, onda to ne bi imalo smisla. Dobili bi kopiju NATO-a, dosta lošiju. NATO već ima svoje resurse i već je organiziran pa bi to bilo kopiranje nečega što već postoji. Jer, ako govorimo o europskoj vojsci, onda govorimo o jednoj formaciji koja bi imala svoju hijerarhiju, svoje zapovjedništo i borbeni sastav izvan nacionalnih oružanih snaga zemalja koje bi davale postrojbe u tu novu formaciju”, objašnjava Ogorec.
Osim toga, napominje kako je NATO-u trebalo nekoliko desetaka godina da uspostavi standarde i da se ti standardi uvriježe. Što se tiče novčanih izdvajanja, Ogorec tvrdi kako bi to značilo da bi uz izdvajanja za nacionalnu vojsku i za NATO, države članice morale izdvajati novac i za europsku vojsku.
“Po meni, to baš i nema smisla. Lako je političarima reći da bi oni nešto htjeli. Ali treba najprije vidjeti što je potrebno da se ostvari to što bi htjeli”, kaže.
Ideja stara već pola stoljeća
Sama ideja zajedničke europske vojske, dodaje Ogorec, seže u sedamdesete godine prošloga stoljeća kada je formirana njemačko-francuska postrojba, tzv. multinacionalna divizija.
“Bila je to svojersna eksperimentalna postrojba koja je i ostala na eksperimentalnoj razini. Nikada se nije vidjelo u stvarnosti kako ta postrojba funkcionira. Slična je bila i ideja o osnivanju snaga za brzo djelovanje, koje su isto tako ostale mrtvo slovo na papiru. O njima se puno pričalo, ali ideja nikad nije realizirana onako kako je zamišljena. Sve je to aposrbirao NATO pokazavši da je učinkovitiji od svega što se nudilo”, ističe Ogorec.
On upozorava na još jednu važnu činjenicu.
“Ne zaboravimo da u Europi postoje dvije zemlje s nuklearnim oružjem – Francuska i Velika Britanija koja nije članica EU-a. Time EU može računati samo na Francusku kao nuklearni oslonac eventualne europske vojske. Velika Britanija bi na to mogla reći da nije članica EU-a i da kao takva nema ni obveza ni interesa sudjelovanja u europskim oružanim snagama te bi se vjerojatno okrenula savezništvu s SAD-om. Na kraju krajeva, i to nuklearno oružje Velika Britanija ima zahvaljujući SAD-u. Oni nisu razvili svoj samostalni nuklearni program kao Francuska”, napomenuo je Ogorec.
