KOMENTAR Koalicijski kompas ne laže: Grbin maše s tri ćorka
Nisu prošla niti dva tjedna od izbora, no dio javnosti je već pomalo nervozan, a izborni akteri, odnosno stranke, barem neke, ponašaju se kako da se nešto silno dramatično događa. Međutim, ne događa se ništa dramatično, stranke pregovaraju, više ili manje detaljno te bismo do trenutka kada predsjednik sazove Sabor na svoje prvo zasjedanje trebali imati i neku predodžbu tko će činiti novu parlamentarnu većinu
Ako krenemo s pretpostavkom da će u ponedjeljak biti proglašeni konačni rezultati parlamentarnih izbora i ako znamo da predsjednik od tog trenutka ima najviše dvadeset dana za sazvati Sabor na zasjedanje, znamo da bi se sve trebalo rasplesti do sredine svibnja.
Izborni zakon - račun bez krčmara
Jedan od tri ključna poteza koje bi Peđa Grbin htio povući ako uspije formirati protuhadezeovsku većinu u Saboru (koja bi, ako ne uključuje zastupnike nacionalnih manjina, koji su se uvelike već izjasnili u korist Gordana Jandrokovića kao predsjednika Sabora, morala uključivati i DP) jest izmjena izbornog zakona. Premda se ponekad ne spominje jasno što bi to sve uključivalo, iz izbornog programa i dosadašnjih istupa može se zaključiti da se radi o izmjeni sadašnjih granica i broja izbornih jedinica te zamjenom na tragu GONG-ova (SDP-ov vlastiti prijedlog je izrazito sličan) prijedloga prema kojemu bi zemlja bila podijeljena na šest izbornih jedinica čije granice prate županijske granice te pri čemu svaka bira osjetno više mandata nego li dosadašnjih 14, povećavajući razmjernost izbornog ishoda.
Glavne oporbene stranke lijevo i desno od centra u svojim izbornim programima spominju problem sadašnjih granica izbornih jedinica, no pitanje je može li eventualna parlamentarna većina okupljena oko ovog i par drugih pitanja doista riješiti problem nejednake težine glasa koji proizlazi iz toga što su nove izborne jedinice krojene prema Registru birača u kojemu je, posebice u demografski opustošenim dijelovima Hrvatske (u Slavoniji, točnije u V. izbornoj jedinici) koji je prenapuhan. Naime, kada bi ta i takva većina i promijenila izborni zakon (uz pretpostavku da DP ne bi nešto tražio zauzvrat ako bi se pridružio toj većini), ona bez nove Vlade ne može uz tehničkog ministra pravosuđa i uprave prionuti poslu čišćenja (ažuriranja) Registra birača, a bez usklađivanja tog registra sa stvarnim stanjem nije ni moguće adekvatno odrediti koliko mandata bi se biralo u svakoj od izbornih jedinica (prema GONG-ovom) modelu te cijela izmjena ne bi postigla svoju punu svrhu. Dakle, radi se o pravljenju računa bez krčmara.
Manjine, kultura i mediji
Katalog prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj je zaštićen Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, što znači da im se temeljna prava koja iz njega proizlaze ne mogu ukidati ili umanjivati doli dvotrećinskom većinom. Takve dvotrećinske većine u novome sazivu Sabora nema razloga očekivati da će je biti. Zahtjev Domovinskoga pokreta da se dokine posebno predstavništvo nacionalnih manjina stoga je nešto što im HDZ kao partner s kojim pregovaraju u koaliciji ne može obećati čak i kada bi to htio. Pored toga, navedeni ustavni zakon jamči i javno financiranje kulturnih, obrazovanih te nakladničkih institucija. Dakle, ponovno, premda se u koalicijskim pregovorima Domovinskog pokreta i HDZ-a javlja zahtjev, na temelju izbornog programa DP-a, da se tjedniku Novosti ukine financiranje, financiranje je (ne i obujam financiranja, dakako) zajamčeno SNV-u kao instituciji nacionalne manjine koja izdaje navedenu tiskovinu. Ostaje nejasno kako SDP i partneri misle pridobiti DP za svoju većinu i za, ako ne već vladu, onda barem hitno donošenje par po njima ključnih zakonskih izmjena ako bi DP svoju podršku mogao ponovno uvjetovati nečime što zadire u katalog već spomenutih prava nacionalnih manjina u domeni kulture i medija.
Ako se dogovori s DP-om, HDZ će morati izvesti neko kreativno rješenje da istodobno osigura podršku svih manjinskih zastupnika Vladi, no DP-ove priče o ukidanju financiranja neke tiskovine ili o ukidanju manjinskih zastupnika su, ustvari, mahanje praznom puškom.
Ideja o Turudićevoj smjeni - nedorečena
Osim izmjena izbornog zakona, šef SDP-a Peđa Grbin navodi još dva temeljna prijedloga oko kojih pokušava okupiti parlamentarnu većinu. To su smjena (bolje rečeno, stavljanje izvan snage prethodne saborske odluke) glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića koji bi od Zlate Hrvoj-Šipek trebao preuzeti dužnost krajem idućeg mjeseca te izmjene Kaznenog zakona koje se tiču odavanja podataka iz istražnih radnji (kolokvijalno nazvan Lex AP). Nije do kraja jasno kako bi se to mogla povući odluka o imenovanju osobe koja je već i prisegnula. Također, parlamentarna većina bez Vlade ne može smijeniti glavnog državnog odvjetnika niti pristupiti postupku imenovanja novoga. Sve u svemu, iako je upravo Turudićevo imenovanje bilo okidač za okupljanje oporbe (lijevo od centra), ideja o njegovoj smjeni je nedorečena.
Nadalje, pitanje je koji je uopće doseg članka 307.a Kaznenog zakona („Neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidne ili dokazne radnje“). Naime, njegova je odredba već razvodnjena "interpretativnom izjavom", tj. stavcima 2 i 3 istog članka zakona, koji su uvedeni nakon oštre reakcije Hrvatskog novinarskog društva da se time guši sloboda medija. Naime, stavcima 2 i 3 se jasno propisuje da novinari ne mogu biti odgovorni za to kazneno djelo niti druge osobe ako se utvrdi da se radilo o javnom interesu ili nečemu što je u korist okrivljenika ili pak u svrhu zaštite žrtve kaznenog djela. Prema tome, ako nema kaznenog djela u okviru obavljanja novinarskog posla, ne može biti niti oduzimanja računala ili mobitela povezanih s ovim radnjama, a ako ih ima ili bude, to bi se, dakle, dalo pravno osporavati. Priča o ukidanju ovih osporavanih izmjena Kaznenog zakona stoga je uvelike šutiranje mrtvog konja.
Novi izbori? Vječno vraćanje istog?
Što ako bude novih izbora? Kao prvo, ako bi došlo do ponovnih izbora, to bi bili novi izbori, a ne ponovljeni izbori. Izbori su već ponovljeni, na dva biračka mjesta, zbog viška glasačkih listića u kutiji. Da bi uopće došlo do novih izbora, morao bi se konstituirati Sabor pa odlučiti o raspuštanju ili bi pak moralo doći do situacije da nakon ukupno četiri mjeseca nitko od predloženih mandatara ne uspije formirati vladu. Također, novi izbori bili bi rezultat neuspjeha u donošenju proračuna, no za prijedlog proračuna je prvo potrebno, dakako, konstituirati Sabor i izglasati Vladu. Ono što nije do kraja definirano jest koji je razuman rok u kojemu predsjednik može opetovano sazivati Sabor na konstituiranje u slučaju da se on ne konstituira iz prve. To je ustvari jedina prava dilema.
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**
