Komunistički zločinci nisu zaslužili nazive ulica i trgova!

U zadnje vrijeme ponovno je tema – nazivi ulica i trgova u Zagrebu.

Ekstremno lijevi nikako se ne mogu pomiriti što se najljepši trg u glavnom gradu više ne zove po komunističkom zločincu Josipu Brozu Titu, ali…u ovome gradu još ima ulica i trgova koji nose imena po komunističkim zlikovcima, od kojih je jedan – zloglasni kapetan JNA, vojni sudac, koji je na teške robije i u smrt poslao brojne nevine Hrvate.

Riječ je o Vladi Ranogajcu (1013-1975.)

Taj je u smrt ili robiju slao „svakog“ tko je hrvatski disao, a kojeg su dotjerali u njegovu sudnicu!

Bio je to jedan od onih komunističkih vojnih sudaca koji „nije“ pitao „ni kako se zoveš“ već jesi li Hrvat ili Srbin. Ako si bio Hrvat po kratkom postupku osudio te je na tešku robiju ili vješala, a ako si bio Srbin uglavnom je presuda bila oslobađajuća ili uvjetna.

Istina, da ne bude zabune, nije samo tako sudio notorni Ranogajec, tako su ili slično u vrijeme komunizma sudili i ne mali broj drugih njegovih kolega, od kojih pojedini još i danas sude, ili su pak „ugledni i cijenjeni“ odvjetnici.

Nu, za zasluge ovaj je vojni sudac tzv. JNA među ostalim dobio i ulicu i to u glavnom gradu Hrvatske!?

Sramotno, ali je tako.

Sada su mnogi hrvatski domoljubi „granuli“ i traže da se makne ruglo od njegova imena, tj. da ulica u zagrebačkom Jarunu više ne nosi njegovo „krvavo“ ime.

Prvo je pitanje – što se čekalo do sada, da  ime Vlade Ranogajca više ne  „gadi“  Jarun, (u samo nekoliko mjeseci, piše Hrvatski tjednik, taj je u smrt poslao oko 750 ljudi!),  a drugo- zbog čega se hrvatski desničari, koji se nažalost, svako malo „probude“, istim ili još većim žarom ne zalažu da ulice i trgovi u Zagrebu nose imena znameniti ljudi poput bl. Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića ili pak svetog Ivana Pavla II.?

Ni jedan od njih u glavnom gradu još uvijek nema ulicu, trg, pa ni spomenik!

Pored toga, čudno je da malo tko protestira što se imenom partizanskog pjesnika, predsjednika Sabora do 1948. i velikog ljubitelja Tita i partije Vladimira Nazora, diljem Hrvatske zovu mnogobrojne ulice i trgovi, pa čak i-škole i kulturne ustanove!

Vele: Nazor je pisao kvalitetne, lijepe i dirljive pjesme o Hrvatskoj i Hrvatima, ali… još je ljepše pisao o Titu i njegovim (ne)djelima, pa čak i onda kad se u Blaiburgu, na Križnim putovima, u Golom otoku ili pak u Maceljskoj šumi ili u Jazovki masovno, bez suda i suđenja, slalo na robije ili ubijalo  svakoga tko je bio za Staljina ili protiv Tita i Komunističke partije.

Na desetine tisuća ubijenih Hrvata nakon završetka II. svjetskog rata još nije ni pronađeno, a kamoli dosljedno pokopano.

Zašto, zbog čega, pa zar sve žrtve nisu iste?

Dakle, nikakvi komunistički zločinci nemaju što tražiti u slobodnoj, samostalnoj i nezavisnoj hrvatskoj državi…

Nu, s obzirom da je relativno veliki broj Hrvata bio i ostao za Jugoslaviju i da su oni i dalje većina u Hrvatskoj, još se dugo neće pojaviti netko tko će zabraniti srpske derneke u Kumrovcu ili pak da nam srpske cajke i dalje usred Zagreba pune najveće dvorane i na oduševljenje brojne publike, pjevaju, kao Lepa Brena, pjesme o propaloj Jugoslaviji.

Ime ulice vojnog suca jugoslavenske armije Vlade Ranogajca treba se preimenovati u Ulicu komunističkih žrtava, Ulicu Blaiburških žrtava ili pak Ulicu nekog Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata!

Ako se možebitno  „lijevi“ s time ne bi složili, onda bi bilo dobro da ta ulica nosi  naziv – Ulica žrtava Vlade Ranogajca!

Da se ne zaboravi!

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)